NIKAD OTKRIVENI SERIJSKI UBOJICE

1. MOONLIGHT KILLER

Nadimak 'Moonlight Killer' nadjenut je serijskom ubojici koji je u proljeće 1946. harao Texarkanom. Smatra se da je napao osmero ljudi u deset tjedana,od kojih je pet ubijeno u razmaku od tri tjedna. Napadi su se dogodili za vikend 22.veljače 1946. i trajali su sve do 03. svibnja iste godine. Prve dvije žrtve,Jimmy Hollis i Mary Larey,preživjeli su. Prvo dvostruko ubojstvo bilo je ono Richarda Griffina i Polly Ann Moore, četiri tjedna nakon prvih dvaju žrtava. Drugo dvostruko ubojstvo bilo je ono Paula Martina i Betty Jo Booker,koje se zbilo točno tri tjedna nakon prijašnjeg napada. Konačno,tri tjedna kasnije, ubijen je Virgil Starks,a njegova žena Katie bila je teško ozlijeđena. Suprotno od vjerovanja,ubojica nije napadao za punog mjeseca,ali napadao je kasno noću. Gradom je zavladala panika. U sumrak,građani su se zaključavali,policija je naoružana patrolirala susjedstvom i ulicama. Iako je mnogo trgovina gubilo kupce,prodano je mnogo oružja. Većina građana skrivala se u svojim kućama ili hotelima,a neki su čak i napuštali grad. Neki su pak čekali fantoma,da bi ga ubili. No,slijedeća tri mjeseca nije se desilo niti jedno ubojstvo. Policija je polako napuštala teren,nadajući se da će ubojica pomisliti kako ponovno može napasti, a zatim bi ga uhvatili. No ništa se nije događalo. Prva žrtva, Mary Larey,iselila se iz grada u strahu za život. No kad se vratila kako bi pomogla policajcima,još je jednom napadnuta,ali je još jednom i preživjela. Policija je u očaju čak nudila i nagrade onima koji bi pomogli u hvatanju ubojice. Ubojicu su opisale dvije žrtve. Muškarca su opisali kao vrlo visokog,s maskom na licu koja je imala otvore za oči i usta. Hollis je vjerovao da je muškarac tamnoput, te da ima manje od 30 godina. Larey je vjerovala pak da je muškarac svjetloputi afroamerikanac. Modus operandi ubojice bio je taj da bi napadao mlade parove na usamljenim ili privatnim posjedima. Koristio je pištolj kalibra .32. Kalibar pištolja kojim je ubijen Stark bio je kalibar .22. Napadao je isključivo vikendima, u razmaku od tri tjedna i uvijek kasno noću. Profileri su smatrali da ubojstva imaju seksualne motive. Ubojicu su karakterizirali kao vjerojatno dobrog građana,koji možda čak vodi obiteljski život. Vjerovali su da su ubojstva bila pomno planirana. Navodno je radio sam, te nikome nije rekao što radi. Prvi sumnjivac bio je Max Tackett (33),policijski naučnik. No,kad je uhvatio čovjeka po imenu Youell Swinney, žena uhićenog rekla je da je on fantomski ubojica koji je ubio Betty Jo Booker i Paula Martina. Ipak,žena nije mogla svjedočiti protiv muža, pa je Youell pušten na slobodu. Otisci prstiju s mjesta zločina nisu odgovarali Youellu. Dva rendžera smatrala su da Youell nije kriv. I sam Swinney poricao je da je on fantomski ubojica. Utvrđeno je da je Youellova žena lagala, te da su oni oboje spavali u noći ubojstva Betty Jo Booker i Paula Martina. Jedan događaj nikad nije razjašnjen, nikad se nije saznalo je li to bila šala ili istina. Anonimna žena nazivala je obitelji žrtava i ispričavala im se zbog onog što je njen otac učinio. Swinney nije imao kćer. 05. studenog 1948. 18-godišnji H.B.Tennison nađen je mrtav. Počinio je samoubojstvo. U oproštajnom pismu 'priznao' je da je on fantomski ubojica. Istragom je utvrđeno da otisci s mjesta zločina ne odgovaraju Tennisonovima. Jedan policajac uočio je zabilješku na dnu oproštajnog pisma. U njoj je stajalo da je dječakovo prizanje lažno jer nije imao dobar razlog za samoubojstvo. Majka jedne od žrtva sprijateljila se s Tennisonovom majkom,rekvši kako je znala da njen sin nije kriv za ubojstvo njene kćeri. Za zločine se sumnjičilo još petero ljudi. No nijedan nije bio povezan sa zločinima. Pravi fantom nikada nije otkriven. No, postala je tradicija da se na svaku Noć vještica u Terxarkani pušta film o ovim stravičnim i nikad riješenim zločinima. 

2. STONEMAN 

'Stoneman' je nadimak ubojice koji je harao indijskim gradovima Calcutta i Mombai 1989. Ubio je najmanje 13 beskućnika dok su spavali. Optužen je za 13 ubojstava u 6 mjeseci,ali nikad nije otkriveno je li ubojstva počinila individualna osoba ili grupa ljudi. Do danas nitko nije osuđen za ubojstva. Prva naznaka serijskog ubojice pojavila se 1985. kada se desila serija od 12 ubojstava u četvrtima Sion i King's Circle. Modus operandi ubojice bio je jednostavan : On/Ona pronašao/la bi žrtvu koja sama spava. Glavu žrtve potom bi smrskao/la teškim kamenom od čak 30kg. U većini slučajeva žrtve su ostale neidentificirane zbog toga što su spavali na ulici i nisu imali rodbine koja bi se mogla pronaći. Žrtve su bile ljudi jednostavnog razmišljanja. Tek nakon šestog ubojstva policija je uočila sličnosti s prethodnim ubojstvima. Mrvica sreće za policiju pojavila se kad je kod njih stigao konobar koji  je preživio brutalan napad i uspio pobjeći. Na području Siona konobar je spavao,pa zbog toga nije uspio dobro vidjeti napadača. Nedugo nakon toga,1987. još je jedan čovjek ubijen kamenom na području Matunga. Iako je policija tvrdila da se radi o istoj osobi, to nikad nije dokazano. Kako su brzo ubojstva počela,tako su 1988. misteriozno prestala. U ljeto 1989. počeo je teror u Bombaiu. Iako nije dokazano da je te zločine počinio 'Stoneman',modus operandi bio je isti kao njegov. Prva žrtva iz Calcutte umrla je u srpnju 1989. od teških ozlijeda glave. Kada ih je još 12 umrlo unutar 6 mjeseci,gradom je zavladala panika. Sve žrtve bile su beskućnici koji su spavali u napuštenim djelovima grada. Zbog načina na koje su žrtve ubijene ( bačen im je teški kamen na glavu), policija je zaključila da se radi o visokom muškarcu,sportske građe. No zbog manjka dokaza,nikad nije nađen valjan trag koji bi doveo do ubojice. Provedena su mnoga uhićenja,nakon kojih su ubojstva prestala.Do danas zločini su neriješeni. 2008. primjećeni su identični zločini u Guwahati. Prema ovim zločinima također je snimlje film zvučnog naziva 'The Stoneman Murders'. Ubojica nikada nije otkriven.

3. AXEMAN OF NEW ORLEANS

Axeman of New Orleans nadimak je serijskog ubojice koji je harao Louisianom od svibnja 1918. do listopada 1919. Kao što sam nadimak govori, žrtve ovog ubojice ubijene su sjekirom,koja bi često bila vlasništvo samih žrtava.Ubojica bi smrskao stražnja vrata,ušao u kuću i ubio one koji su u njoj prebivali. Motiv nije bila pljačka,jer iz domova žrtava nikada ništa nije nedostajalo. Podrijetlo ubojice vjerojatno je talijansko-američko,pa se smatra da su motivi bili osnovani na nacionalnosti. Mediji su nagađali da je mafija povezana sa zločinima. Neki znanstvenici smatrali su da se iza ubojstava krije seksualni motiv,a ubojica je mogao biti sadist koji je tražio ženske žrtve. Dvoje znanstvenika tvrdilo je da je ubojica ubijao muške žrtve ako bi ga ometale dok je ubijao žensku žrtvu. Nagađalo se i da je ubojica na taj način želio popularizirati jazz glazbu,jer je ubojica u  pismu naveo da je poštedio isključivo one žrtve u čijim se kućama slušao jazz. Axeman nikada nije otkriven ili identificiran,a nestao je jednako brzo kao što se i pojavio. 13. ožujka 1919. ubojica je u pismu naveo da će ponovno ubiti petanest minuta nakon ponoći,ali da će poštediti mjesta na kojima se sluša jazz. Te noći većina klubova angažirala je profesionalne bendove koji su doista svirali isključivo jazz,a jazz se orio i u privatnim kućama. Te noći nije bilo ubojstava. Neki građani su preko medija pokušali izazvati Axemana da ih napadne,kako bi ga uhvatili. Jedan je čak ostavio otvoren prozor za Axemana,uz molbu da ne ošteti prednja vrata. 
Osumnjičeni za zločine bili su Collin Wilson te Leon Joseph Monfre. No obojici se krivnja nije mogla dokazati. Axeman je u pismu naveo da je on duh ili demon iz dubine pakla te da je došao kazniti građane New Orleansa. Također, napisao je da ga nikad neće otkriti. Prve Axemanove žrtve bili su Joseph i Catherine Maggio,zatim je slijedio Louis Besumer,Harriete Lowe,Mrs. Schneider,Joseph Romano,obitelj Cortimiglia,Steve Boca,Sarah Lauman te Mike Pepitone. 
O Axemanu postoje razni filmovi,knjige,pa čak i pjesme. 

4. THE ALPHABET MURDERER

'Ubojstva po abecedi' zbila su se 1970. u Rochesteru. Tamo su pronađene tri mlade djevojke,silovane i potom zadavljene. Slučaj je dobio ime zbog toga što su imena gradova bila podudarna sa slovima u imenima djevojaka ( Carmen Colon,Churchill, Wanda Walkovicz,Webster,Michelle Maenza,Macedon). Istražitelji su zločine iz Kalifornije povezali s ovima u New Yorku zbog sličnih okolnosti. Ispitano je milijun ljudi,no ubojica nije otkriven. Jedan od osumnjičenih počinio je samoubojstvo,a sumnja s njega skinuta je 2007. uz pomoć DNK testa. U slučaju Carmen Colon, njezin ujak također je bio sumnjivac. I on je počinio samoubojstvo 1991. Drugi sumnjivac bio je Kenneth Bianci,koji je u to vrijeme bio sladoledar u Rochesteru. On je sa svojim rođakom počinio zločine 1977. Biancov DNA nije se poklapao s Wandom Walkovicz. Prva žrtva,Carmen Colon,nestala je 16.studenog 1971. Nađena je dva dana kasnije, 12 m udaljena od mjesta na kojem je zadnji put viđena. Druga žrtva,Wanda Walkovicz,nestala je 02. travnja. 1973. Nađena je na State Route 104,nedaleko od Rochestera. Treća žrtva,Michelle Maenza,nestala je 26.studenog 1973. Nađena je dva dana kasnije u Macedonu,nedaleko Rochestera.
11.travnja 2011. uhićen je 77-godišnji Joseph Naso iz New Yorka. Prije je živio u Rochesteru 1970.-ih. I kalifornijske žrtve,kao i one iz Rochestera, ubijene su po abecedi : Roxanne Roggasch,Pamela Parsons,Tracy Toffoya i Carmen Colon ( isto ime,no druga žena). Sve žene opisane su kao prostitutke. Naso je bio osumnjičen i za zločine u Rochesteru. 12.siječnja 2012. nađen je Nasov 'dnevnik silovanja',koji je postao dokaz. Spominjalo se ubojstvo djevojke u šumama Buffala. Naso je bio profesionalni fotograf,pa je zbog toga često putovao u New York i Kaliforniju. 18. lipnja 2013. Naso je osuđen za četiri ubojstva u Kaliforniji. 22. studenog 2013. osuđen je na smrt.