DYBBUK BOX
Dybbuk kutija ustvari je kabinet za vino za koji se pretpostavlja da ju je opsjeo duh hebrejskeg naziva 'dibbuk' Dibbuk je duh za kojeg se vjeruje da može zaposjesti svako živo biće.Kabinet je postao poznat kada ga je vlasnik Kevin Mannis pokušao prodati putem E-baya uz stravičnu priču. Upravo je taj kabinet poslužio kao inspiracija za film 'Opsjednuta' iz 2012.
Termin 'Dibbuk kutija' prvi je upotrijebio Kevin Mannis kada je pokušao opisati vinski kabinet kada ga je pokušao prodati na E-bayu kao subjekt u priči o paranormalnim aktivnostima koji su bili vezani uz kabinet. Mannis je poznati pisac i u to vrijeme bio je vlasnik male antikvarnice u Portlandu. Prema Mannisu, kabinet je kupio na garažnoj rasprodaji 2003. Kabinet je pripadao Židovki iz Poljske koja je preživjela Holokaust. Zvala se Havela. Havela je živjela u Španjolskoj a potom je prebjegla u SAD. Havelina praunuka rekla je Mannisu da je kabinet kupljen u Španjolskoj nakon Holokausta. Kad je shvatio da se radi o obiteljskom naslijeđu Mannis je pokušao kabinet vratiti u obitelj, no praunuka je inzistirala da je kupi. 'Ne želimo je' rekla je praunuka. Pričala je kako je kutija nekada bila u sobi njene prabake i da se nikada nije otvarala jer u njoj navodno prebiva dybbuk.
Nakon što je otvorio kabinet, Mannis je zabilježio da je u njoj našao dva novčića iz 1920., uvojak plave kose, uvojak smeđe kose , malu statuu s hebrejskom riječi 'Shalom', mali vinski goblet, osušenu ružu i svijećnjak s 4 kraka. Brojni vlasnici tvrdili su da kabinet prati neobičan fenomen.
Kako je Mannis pričao, imao je noćne more koje je podjelio s prijašnjim vlasnicima kabineta ili s onima koji su bili u njegovom domu dok je imao kabinet. Njegova majka doživjela je moždani udar istoga dana kad joj je Mannis poklonio kutiju kao rođendanski poklon. Svaki vlasnik prijavio je da kutija zaudara po mačjem urinu ili da miriše kao cvijet jasmina i da kutija uzrokuje noćne more. Iosif Neitzke, posljednji vlasnik kabineta, tvrdio je da je kabinet uzrokovao paljenje svijeća i njegov gubitak kose. Direktor jednog muzeja pratio je Neitzkovu priču i kupio je kabinet. Direktor je kasnije napisao 'Dybbuk Box' i naveo kako je patio od raznih zdravstvenih problema, kao primjerice iskašljavanje krvi. Upravo je direktor kontaktirao rabina da mu pomogne da vrati dybbuka u kabinet. Očišćenu kutiju na koncu je sakrio na tajno mjesto, čiju lokaciju nikada neće otkriti.
Termin 'Dibbuk kutija' prvi je upotrijebio Kevin Mannis kada je pokušao opisati vinski kabinet kada ga je pokušao prodati na E-bayu kao subjekt u priči o paranormalnim aktivnostima koji su bili vezani uz kabinet. Mannis je poznati pisac i u to vrijeme bio je vlasnik male antikvarnice u Portlandu. Prema Mannisu, kabinet je kupio na garažnoj rasprodaji 2003. Kabinet je pripadao Židovki iz Poljske koja je preživjela Holokaust. Zvala se Havela. Havela je živjela u Španjolskoj a potom je prebjegla u SAD. Havelina praunuka rekla je Mannisu da je kabinet kupljen u Španjolskoj nakon Holokausta. Kad je shvatio da se radi o obiteljskom naslijeđu Mannis je pokušao kabinet vratiti u obitelj, no praunuka je inzistirala da je kupi. 'Ne želimo je' rekla je praunuka. Pričala je kako je kutija nekada bila u sobi njene prabake i da se nikada nije otvarala jer u njoj navodno prebiva dybbuk.
Nakon što je otvorio kabinet, Mannis je zabilježio da je u njoj našao dva novčića iz 1920., uvojak plave kose, uvojak smeđe kose , malu statuu s hebrejskom riječi 'Shalom', mali vinski goblet, osušenu ružu i svijećnjak s 4 kraka. Brojni vlasnici tvrdili su da kabinet prati neobičan fenomen.
Kako je Mannis pričao, imao je noćne more koje je podjelio s prijašnjim vlasnicima kabineta ili s onima koji su bili u njegovom domu dok je imao kabinet. Njegova majka doživjela je moždani udar istoga dana kad joj je Mannis poklonio kutiju kao rođendanski poklon. Svaki vlasnik prijavio je da kutija zaudara po mačjem urinu ili da miriše kao cvijet jasmina i da kutija uzrokuje noćne more. Iosif Neitzke, posljednji vlasnik kabineta, tvrdio je da je kabinet uzrokovao paljenje svijeća i njegov gubitak kose. Direktor jednog muzeja pratio je Neitzkovu priču i kupio je kabinet. Direktor je kasnije napisao 'Dybbuk Box' i naveo kako je patio od raznih zdravstvenih problema, kao primjerice iskašljavanje krvi. Upravo je direktor kontaktirao rabina da mu pomogne da vrati dybbuka u kabinet. Očišćenu kutiju na koncu je sakrio na tajno mjesto, čiju lokaciju nikada neće otkriti.
Primjedbe
Objavi komentar