ENIFIELD POLTERGEIST
'Enfield Poltergeist' ime je slučaju poltergeista u kući u Brimsdownu u periodu od 1977.- 1979. Iako su istražitelji paranormalnog Maurice Grosse i Guy Playfaire utvrdili da se radi o stvarnom fenomenu,skeptici su tvrdili da se radi o prevari.
U kolovozu 1977. samohrana majka Peggy Hodgson zvala je policiju u svoj unajmljeni dom u Enfieldu nakon što je dvoje od četvero njene djece tvrdilo da se pokućstvo pomicalo i da su se čuli zvukovi kucanja po zidovima. Djeca su bila Margaret (13),Janet (11),Johnny (10) i Billy (7). Policajka koja je došla vidjela je stolac kako klizi,ali nije mogla odrediti je li se stolac sam pomaknuo ili ga je netko pogurnuo.Kasnije tvrdnje uključuju priznate demonske glasove,glasnu buku,bacanje kamenja i igračaka,prevrnute stolice i levitaciju djece.Prijave neobičnih događaja privukle su pozornost medija,a priča je objavljena u Daily Mail i Daiy Mirror novinamasve dok izvješćima nije došao kraj 1979. Na Noć Vještica 2011. BBC je objavio intervju s fotografom Grahamom Morrisom,koji je tvrdio da je značajan dio događaja bio pravi.
Članovi Društva za Istraživanje Paranormalnog, Maurice Grosse i Guy Playfaire zabilježili su neobične zvukove zviždanja i lajanja koji su dolazili iz Janetinog smjera. Iako je Playfaire u svojoj knjizi 'This House is Haunted' iznio da se radi o pravom fenomenu,često je pomišljao da djeca izvode neke trikove. Iako su Grosse i Playfaire mislili da djevojčice izvode neke fenomene,neki događaji su ipak bili istiniti. Janet je uhvaćena kamerom kad je izvodila trikove pomoću žlica i željezne ploče. Grosse je snimio Janet kako trga dršku metle i kako skriva njegovu video-vrpcu. Kada su Janet i Margaret priznale podvale reporterima, Grosse i Playfair rekli su im da povuku izjavu. Renee Haynes,jedna od istražiteljica koja je ispitivala vrpce, zabilježila je sumnju u istinitost demonskog glasa. Druga istražiteljica navela da je glas ne mora biti pravi i da je primjetila da su se djevojčice ponašale sumnjivo i špekulirala je da su za neke incidente upravo one krive. John Beloff konstatirao je da Janet možda vježba ventrikulizam. On i još jedan istražitelj zaključili su da ih Janet 'vuče za nos'. Američki istražitej Ed Warren izjavio je kako je jednom zgodom Janet spavala i levitirala u zraku. Zaključio je kako se radi o demonskom posjednuću. U televizijskom intervjuu za BBC, Janet je protresla ruku i stavila je na usta. Tada se iz nje začuo demonski glas. Jedno od pitanja glasilo je kako je živjeti s poltergeistom. Janet je izjavila kako oni nisu posjednuti,a Margaret ju je ušutkivala.
Skeptici su i dalje bivali uvjereni da se radi o dječjoj podvali i igri.
Događaji su nestali tek 1979. i do danas se ne zna radi li se o pravom fenomenu poltergeista ili o šali dviju djevojčica.
U kolovozu 1977. samohrana majka Peggy Hodgson zvala je policiju u svoj unajmljeni dom u Enfieldu nakon što je dvoje od četvero njene djece tvrdilo da se pokućstvo pomicalo i da su se čuli zvukovi kucanja po zidovima. Djeca su bila Margaret (13),Janet (11),Johnny (10) i Billy (7). Policajka koja je došla vidjela je stolac kako klizi,ali nije mogla odrediti je li se stolac sam pomaknuo ili ga je netko pogurnuo.Kasnije tvrdnje uključuju priznate demonske glasove,glasnu buku,bacanje kamenja i igračaka,prevrnute stolice i levitaciju djece.Prijave neobičnih događaja privukle su pozornost medija,a priča je objavljena u Daily Mail i Daiy Mirror novinamasve dok izvješćima nije došao kraj 1979. Na Noć Vještica 2011. BBC je objavio intervju s fotografom Grahamom Morrisom,koji je tvrdio da je značajan dio događaja bio pravi.
Članovi Društva za Istraživanje Paranormalnog, Maurice Grosse i Guy Playfaire zabilježili su neobične zvukove zviždanja i lajanja koji su dolazili iz Janetinog smjera. Iako je Playfaire u svojoj knjizi 'This House is Haunted' iznio da se radi o pravom fenomenu,često je pomišljao da djeca izvode neke trikove. Iako su Grosse i Playfaire mislili da djevojčice izvode neke fenomene,neki događaji su ipak bili istiniti. Janet je uhvaćena kamerom kad je izvodila trikove pomoću žlica i željezne ploče. Grosse je snimio Janet kako trga dršku metle i kako skriva njegovu video-vrpcu. Kada su Janet i Margaret priznale podvale reporterima, Grosse i Playfair rekli su im da povuku izjavu. Renee Haynes,jedna od istražiteljica koja je ispitivala vrpce, zabilježila je sumnju u istinitost demonskog glasa. Druga istražiteljica navela da je glas ne mora biti pravi i da je primjetila da su se djevojčice ponašale sumnjivo i špekulirala je da su za neke incidente upravo one krive. John Beloff konstatirao je da Janet možda vježba ventrikulizam. On i još jedan istražitelj zaključili su da ih Janet 'vuče za nos'. Američki istražitej Ed Warren izjavio je kako je jednom zgodom Janet spavala i levitirala u zraku. Zaključio je kako se radi o demonskom posjednuću. U televizijskom intervjuu za BBC, Janet je protresla ruku i stavila je na usta. Tada se iz nje začuo demonski glas. Jedno od pitanja glasilo je kako je živjeti s poltergeistom. Janet je izjavila kako oni nisu posjednuti,a Margaret ju je ušutkivala.
Skeptici su i dalje bivali uvjereni da se radi o dječjoj podvali i igri.
Događaji su nestali tek 1979. i do danas se ne zna radi li se o pravom fenomenu poltergeista ili o šali dviju djevojčica.
Primjedbe
Objavi komentar