ČERNOBILSKA KATASTROFA
Černobilska nesreća poznata i kao Černobilska katastrofa,sovjetska je nuklearna nesreća koja se 1986. zbila u sovjetskoj Ukrajini na sjeveru zemlje,uz samu ukrajinsko-bijelorusku granicu. Dana 26.travnja 1986. kombinacijom nesigurnog dizajna sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudskom pogreškom,uzrokovana je eksplozija koja je uništila jedan od četiri reaktora u 'Memorijalnoj nuklearnoj elektrani Vladimir Iljič Lenjin',takozvanoj Černobilskoj nuklearnoj elektrani. Posljedica eksplozije nije nalikovala eksploziji nuklearne bombe,ali je manja eksplozija učinila štetu na reaktoru koji će potom otpustiti velike količine radioaktivne prašine,otprilike devet puta jače kontaminacije nego prilikom eksplozije bombe u japanskom gradu Hirošimi,no dan danas ta prašina nije nestala. Radioaktivnost nošena vjetrom pogodila je najviše zdravlje stanovnika susjedne južne Bjelorusije,ali i krajnjih prostora Ukrajine te jugozapadnih prostora Rusije. Oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom. Izravne i neizravne posljedice radijacije osjetilo je oko 5 milijuna ljudi. Zbrinjavanje okoliša u neposrednoj blizini nuklearne elektrane poseban je problem. Bivši ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič najavio je turističko otvorenje posebno onečišćenog prostora Zabranjene zone.
1. UZROCI NESREĆE
Danas se sa sigurnošću može reći da je uzrok nesreće loš sovjetski dizajn te ljudska pogreška nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju stabilizacije nad nepredviđenim radom tada nestabiliziranog reaktora. Točno u 1:23 h došlo je do prve eksplozije na reaktoru broj 4. Nedovoljno stručnom procjenom,prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opeterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi,nakon čega je došlo do eksplozije. Prema zadnjem izvještaju iz 1991. uzrok eksplozije predstavljaju greške u dizajnu samog reaktora,točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora. Čimbenici koji su također uzrok bili su nedovoljno obučeni djelatnici elektrane. Direktor Brjuganov prije Černobila radio je u termoelektrani na ugljen. Glavni inženjer Fomin također je imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. Djatlov,zamjenik glavnog inženjera radio je s nuklearnim reaktorima na podmornicama. Djatlov je tvrdio da su dobili loša uputstva,a i šipke koje su trebale štititi reaktore nisu bile u dovoljnom broju.
1) PLAN I SVRHA EKSPERIMENTA
Eksperimentom se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gašenju,u slučaju da ne postoji vanjsko napajanje energijom,osigurati dovoljno energije za održavanje sustava hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati. Eksperiment je prije toga uspješno proveden,no rezultati su bili ispod očekivanja,turbine nisu osigurale dovoljno energije za vodene crpke sustava za hlađenje,niti za ostale sigurnosne uređaje. Na osnovu prethodnog eksperimenta napravljena su poboljšanja koja je trebalo ispitati. Budući da je reaktor 4 trebao biti isključen zbog održavanja,on je odabran za provođenje eksperimenta.
2) KARAKTERISTIKE AGREGATA
Elektrana je imala 4 reaktora snage 1GW tipa RMBK-1000. U vrijeme nesreće sva su četiri rekatora proizvodila oko 10% električne energije za potrebe Sovjetske Ukrajine. Gradnja elektrane počela je 70-ih godina. Sukladno se izgrađivao i ukrajinski gradić Pripjat,prvenstveno za djelatnike elektrane i njihove obitelji. Reaktor br.1 počeo je s radom 1977.,godinu kasnije u pogon je pušten reaktor br.2. Reaktor br.3 u pogon je ušao 1981. a br. 4 1983. Još dva reaktora bila su u izgradnji kada se dogodila nesreća.
2. SANACIJA MJESTA NESREĆE
Nakon nesreće postavio se problem što učiniti s oštećenom elektranom. Daljnji je rad bio vrlo iskoristiv ali i otežan zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Slaba ekonomska situacija SS-a pogodovala je nastavku rada elektrane u preostalim reaktorima. Radovi na izgradnji 5. i 6. bloka obustavljeni su odmah nakon nesreće. Nad oštećenim reaktorom podignut je sarkofag koji je trebao štititi okoliš od daljnje radijacije,a između njega i zgrada koje su još bile u uporabi sagrađen je betonski blok debljine 200 metara. 1991. godine u odjeljenju 2. reaktora izbio je požar,pa se nakon uviđaja obustavio rad reaktora br.2. 1996. s radom je prestao i reaktor br.1. Reaktor broj 3 isključen je 2000.,čime je potpuno obustavljen rad nuklearne elektrane Černobil. Ozračen prostor do danas je pod posebnom kontrolom. Krajem 90.-ih počeo se oporavljati biljni i životinjski svijet. Primjećeno je da su jako ozračen prostor naselile životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrebljene.
1) DUGOTRAJNE MJERE OPREZA
U Černobilskom reaktoru br. 4 trenutačno se nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog urana i plutonija. Zračenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture metala od kojeg je sarkofag izrađen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mil. Roentgena/h. Na dvadesetu obljetnicu nesreće upozoreno je da sarkofag nije bez roka trajanja (rok mu je 30 godina) te da ga se treba obnavljati i nadograđivati.
3. POSLJEDICE NA LJUDE I OKOLIŠ
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1500 m, i nošene vjetrom,krenule su prema Skandinaviji te središnjoj i jugoistočnoj Europi. Slijedećih dana vjetrovi su 70% čestica ponijeli prema Bjelorusiji. Peti dan od eksplozije,čestice su stigle i na teritorij Hrvatske. Oko 35 000 odraslih i 1400 djece zatražilo je pomoć koja je direktno vezana za posljedice nuklearne nesreće. Različite razine zdravstvenih posljedica prouzročenih radioaktivnošću osjetilo je preko 2,4 milijuna ukrajinskih građana. Najveće zdravstvene probleme imali su u Bjelorusiji. Zabilježen je intenzivan porast prijevremenih porođaja,rađanja djece s određenim poremećajima,a odrasli su postali skloniji leukemiji,raku i drugim oblicima bolesti. U radijusu od 30 km proglašena je Černobilska zona-zona otuđenosti. Tamo se unatoč rizicima,vratilo starije,autohtono stanovništvo koje ondje uz svu pomoć države živi na vlastitu odgovornost.
4. PRIPJAT
1) ZEMLJOPIS
Pripjat se nalazi na krajnjem sjeveru Ukrajine,u blizini granice s Bjelorusijom. Udaljen je od glavnog grada Kijeva 100 km, a nalazi se na istoimenoj rijeci Pripjat.
2) PRIJE NESREĆE
Bio je to grad u kojem su živjeli zaposleni u nuklearnoj elektrani Černobil. Grad je nakon nesreće 1986. napušten,u krugu 30 km. Broj stanovnika prije nesreće bio je 50 000,a sada je to potpuno prazan grad. Ovaj grad,iako od vojne važnosti,bio je dostupan svima. Iako je elektrana trebala biti izgrađena samo 25 km od Kijeva,Ukrajinska akademija znanosti inzistirala je da se izgradi dalje od grada,točnije 100 km od Kijeva,u gradiću Pripjatu.
3) POSLIJE NESREĆE
Pripjat je do nedavno bio muzej. Stanovi,bolnice,bazeni i ostale ustanove bile su potpuno napuštene,sve unutar tih stanova ostavljeno je da trune. Stanovnici su nakon nesreće mogli ponijeti samo kofer s dokumentima,knjigama i odjećom koja nije bila kontaminirana. Početkom 21. st. zgrade i stanovi su opljačkani. Ništa vrijedno nije ostalo u tom gradu. Kuće i stanovi natopili su se vodom,pa nije neobično vidjeti drvo kako raste na krovu kuće ili u samoj kući. Grad leži u ruševinama. Pripjat i njegova okolica još nekoliko stoljeća neće biti sigurni za ljudsko stanovanje. Prilikom nesreće oslobođena je velika količina opasnog radioaktivnog izotopa cezija 137 i trebat će oko 300 godina da se ta količina raspadne. Iako je ljudima pristup zabranjen,životinje slobodno ulaze u grad,pa se prate promjene u njihovu organizmu. Određuje se količina radioaktivnosti u njihovu organizmu te prije svega,kakve posljedice nosi sa sobom.
4) STANOVNIŠTVO
Pripjat je 1985. imao oko 47.500 stanovnika različitih nacionalnosti. Trenutno u gradu ne živi nijedan stanovnik.
1. UZROCI NESREĆE
Danas se sa sigurnošću može reći da je uzrok nesreće loš sovjetski dizajn te ljudska pogreška nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju stabilizacije nad nepredviđenim radom tada nestabiliziranog reaktora. Točno u 1:23 h došlo je do prve eksplozije na reaktoru broj 4. Nedovoljno stručnom procjenom,prilikom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u četvrtom reaktoru što je nenadano dovelo do opeterećenja sustava. Istovremeno je drugi operater isključio dovod vode u reaktor koja ga hladi,nakon čega je došlo do eksplozije. Prema zadnjem izvještaju iz 1991. uzrok eksplozije predstavljaju greške u dizajnu samog reaktora,točnije u šipkama koje kontroliraju rad reaktora. Čimbenici koji su također uzrok bili su nedovoljno obučeni djelatnici elektrane. Direktor Brjuganov prije Černobila radio je u termoelektrani na ugljen. Glavni inženjer Fomin također je imao iskustva samo na konvencionalnim elektranama. Djatlov,zamjenik glavnog inženjera radio je s nuklearnim reaktorima na podmornicama. Djatlov je tvrdio da su dobili loša uputstva,a i šipke koje su trebale štititi reaktore nisu bile u dovoljnom broju.
1) PLAN I SVRHA EKSPERIMENTA
Eksperimentom se trebalo utvrditi mogu li turbine pri gašenju,u slučaju da ne postoji vanjsko napajanje energijom,osigurati dovoljno energije za održavanje sustava hlađenja reaktora dok se ne uključe dizel agregati. Eksperiment je prije toga uspješno proveden,no rezultati su bili ispod očekivanja,turbine nisu osigurale dovoljno energije za vodene crpke sustava za hlađenje,niti za ostale sigurnosne uređaje. Na osnovu prethodnog eksperimenta napravljena su poboljšanja koja je trebalo ispitati. Budući da je reaktor 4 trebao biti isključen zbog održavanja,on je odabran za provođenje eksperimenta.
2) KARAKTERISTIKE AGREGATA
Elektrana je imala 4 reaktora snage 1GW tipa RMBK-1000. U vrijeme nesreće sva su četiri rekatora proizvodila oko 10% električne energije za potrebe Sovjetske Ukrajine. Gradnja elektrane počela je 70-ih godina. Sukladno se izgrađivao i ukrajinski gradić Pripjat,prvenstveno za djelatnike elektrane i njihove obitelji. Reaktor br.1 počeo je s radom 1977.,godinu kasnije u pogon je pušten reaktor br.2. Reaktor br.3 u pogon je ušao 1981. a br. 4 1983. Još dva reaktora bila su u izgradnji kada se dogodila nesreća.
2. SANACIJA MJESTA NESREĆE
Nakon nesreće postavio se problem što učiniti s oštećenom elektranom. Daljnji je rad bio vrlo iskoristiv ali i otežan zbog opasnosti po zdravlje zaposlenih. Slaba ekonomska situacija SS-a pogodovala je nastavku rada elektrane u preostalim reaktorima. Radovi na izgradnji 5. i 6. bloka obustavljeni su odmah nakon nesreće. Nad oštećenim reaktorom podignut je sarkofag koji je trebao štititi okoliš od daljnje radijacije,a između njega i zgrada koje su još bile u uporabi sagrađen je betonski blok debljine 200 metara. 1991. godine u odjeljenju 2. reaktora izbio je požar,pa se nakon uviđaja obustavio rad reaktora br.2. 1996. s radom je prestao i reaktor br.1. Reaktor broj 3 isključen je 2000.,čime je potpuno obustavljen rad nuklearne elektrane Černobil. Ozračen prostor do danas je pod posebnom kontrolom. Krajem 90.-ih počeo se oporavljati biljni i životinjski svijet. Primjećeno je da su jako ozračen prostor naselile životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrebljene.
1) DUGOTRAJNE MJERE OPREZA
U Černobilskom reaktoru br. 4 trenutačno se nalazi oko 135 tona visoko radioaktivnog urana i plutonija. Zračenje koje dolazi iz te radioaktivne mase uzrokuje deformacije strukture metala od kojeg je sarkofag izrađen. Danas radijacija 100 metara od reaktora iznosi oko 500 mil. Roentgena/h. Na dvadesetu obljetnicu nesreće upozoreno je da sarkofag nije bez roka trajanja (rok mu je 30 godina) te da ga se treba obnavljati i nadograđivati.
3. POSLJEDICE NA LJUDE I OKOLIŠ
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1500 m, i nošene vjetrom,krenule su prema Skandinaviji te središnjoj i jugoistočnoj Europi. Slijedećih dana vjetrovi su 70% čestica ponijeli prema Bjelorusiji. Peti dan od eksplozije,čestice su stigle i na teritorij Hrvatske. Oko 35 000 odraslih i 1400 djece zatražilo je pomoć koja je direktno vezana za posljedice nuklearne nesreće. Različite razine zdravstvenih posljedica prouzročenih radioaktivnošću osjetilo je preko 2,4 milijuna ukrajinskih građana. Najveće zdravstvene probleme imali su u Bjelorusiji. Zabilježen je intenzivan porast prijevremenih porođaja,rađanja djece s određenim poremećajima,a odrasli su postali skloniji leukemiji,raku i drugim oblicima bolesti. U radijusu od 30 km proglašena je Černobilska zona-zona otuđenosti. Tamo se unatoč rizicima,vratilo starije,autohtono stanovništvo koje ondje uz svu pomoć države živi na vlastitu odgovornost.
4. PRIPJAT
1) ZEMLJOPIS
Pripjat se nalazi na krajnjem sjeveru Ukrajine,u blizini granice s Bjelorusijom. Udaljen je od glavnog grada Kijeva 100 km, a nalazi se na istoimenoj rijeci Pripjat.
2) PRIJE NESREĆE
Bio je to grad u kojem su živjeli zaposleni u nuklearnoj elektrani Černobil. Grad je nakon nesreće 1986. napušten,u krugu 30 km. Broj stanovnika prije nesreće bio je 50 000,a sada je to potpuno prazan grad. Ovaj grad,iako od vojne važnosti,bio je dostupan svima. Iako je elektrana trebala biti izgrađena samo 25 km od Kijeva,Ukrajinska akademija znanosti inzistirala je da se izgradi dalje od grada,točnije 100 km od Kijeva,u gradiću Pripjatu.
3) POSLIJE NESREĆE
Pripjat je do nedavno bio muzej. Stanovi,bolnice,bazeni i ostale ustanove bile su potpuno napuštene,sve unutar tih stanova ostavljeno je da trune. Stanovnici su nakon nesreće mogli ponijeti samo kofer s dokumentima,knjigama i odjećom koja nije bila kontaminirana. Početkom 21. st. zgrade i stanovi su opljačkani. Ništa vrijedno nije ostalo u tom gradu. Kuće i stanovi natopili su se vodom,pa nije neobično vidjeti drvo kako raste na krovu kuće ili u samoj kući. Grad leži u ruševinama. Pripjat i njegova okolica još nekoliko stoljeća neće biti sigurni za ljudsko stanovanje. Prilikom nesreće oslobođena je velika količina opasnog radioaktivnog izotopa cezija 137 i trebat će oko 300 godina da se ta količina raspadne. Iako je ljudima pristup zabranjen,životinje slobodno ulaze u grad,pa se prate promjene u njihovu organizmu. Određuje se količina radioaktivnosti u njihovu organizmu te prije svega,kakve posljedice nosi sa sobom.
4) STANOVNIŠTVO
Pripjat je 1985. imao oko 47.500 stanovnika različitih nacionalnosti. Trenutno u gradu ne živi nijedan stanovnik.
Primjedbe
Objavi komentar