MILICA KOSTIĆ
1. ROĐENJE
Ispod planine Kopaonik,desetak kilometara od Brucea prema Kruševcu,nalazi se mirno naselje Strojinci. U ovom selu se u utorak 24.travnja 1956.godine rodila djevojčica Milica. Roditelji su joj bili otac Milen Kostić i majka Slavka. Milica im je bila četvrto dijete. Kostići su bili jedna vrlo čestita i skladna obitelj. Milica je krštena brzo po rođenju,7.svibnja u Hramu Svetog Arhangela Gavrila u susjednom Dupcu,gdje im je bila parohijska crkva. Srednja sestra- Milija,sjeća se da je beba bila lijepa kao anđeo. Starija od Milice šest godina,sjeća se prvog dana kad je dijete došlo na svijet. Sestra joj je dala nadimak Mina,a često ju je zadirkivala pjesmicom 'U Milice duge trepavice' jer je Milica doista imala duge trepavice. Dvije starije sestre i brat su je čuvali,bila im je mezimče. Iako su bile siromašne,Milica i sestra Milija djelile su sve što su imale.
2. BEZBRIŽNO DJETINJSTVO
Vrijeme je prolazilo,Milica je rasla. U osnovnoj školi najbolja prijateljica bila joj je djevojčica iz susjedstva,Milka Milošević. Od petog razreda pohađale su školu koja im je bila dalje od kuće. Morale su pješačiti sedam kilometara do škole i sedam kilometara nazad. Kada su se vraćale,često bi skakutale po lokvicama. Milka se sjeća kako su sušile čarape i opanke,kako su se kradomice presvlačile,jer su znale da su krive. Po povratku kući,Milica i Milka nisu mogle pisati zadaću. Valjalo je izvesti ovce na pašu,jer od toga se živjelo,a tek potom su djevojčice učile i pisale zadaću. Kako kaže Milka,Milici se moglo vjerovati,jer nitko nije bio odgovorniji od nje za bilo što. Osim Milke,Milica je imala bratića i sestričnu,Miću i Ružicu,te još jednog rođaka,danas svećenika,Milana Kostića. Djeca su dane provodila u igri i bezbrižnosti,kako priča sestra Milija te rođakinja i danas doktorica Ružica.
3. MILICA
Milica je roditeljima bila ponos. Ona je jedina od njihovo četvero djece išla u srednju školu. Iako je roditeljima bila najdraže dijete,Milica nije bila razmažena,već je zbog toga bila odgovornija.Nije htjela biti uzdignuta. Oni su je puno voljeli,ali tamo gdje su živjeli,ljubav se nije toliko pokazivala.Milica je na ljubav roditelja odgovarala poslušnošću. Nasuprot Milici,Milka je bila otvorenija,a nekad je i govorila u njeno ime. Kroz cijelo školovanje bila je ratoborna,a Milica je bila tiha i mirna.
4. BEZ STRAHA
U sredini u kojoj su rasli,nisu se imali čega bojati. Bojali su se jedino divljih životinja,više radi priča nego radi iskustava.Nikada se nisu plašili ljudi,dječaka,da će im nešto ružno napraviti. Djeca su bila bezazlena i dobroćudna. Kako priča Milka,nikada im se ništa ružno nije desilo na putu od škole do kuće. U selu nije bilo straha od napada. Niti se o tome pričalo.Djeca u selu stalno su se družila,i djevojčice i dječaci. Stariji su mogli jedino pomoć mlađima da preskoče rijeku,nikada nisu pokušali nauditi djeci.
5. ODLAZAK U SREDNJU ŠKOLU
Godine 1971. Milica je pošla u prvi razred Srednje medicinske škole u Kruševcu. Tamo se zbližila s kolegicom iz školske klupe,Vjerom Itov.Dvije prijateljice otada su stalno išle svuda zajedno kao da su bile sestre. Čak su i živjele u privatnoj kući kod Milana i Slavke Jakovljević u naselju Bivolje u Kruševcu. Pored mnogo učenja,Milica i Vjera voljele su šetati. Milica je voljela odlaziti u Hram Svetog Đorđa u Lazaricu. Tri su godine Vjera i Milica bile nerazdvojne. Imale su spomenar,koji je Vjera kasnije pokazivala Miličinoj sestri Miliji. Na njemu su vezle predstavu spomenika u Kruševcu. Miličin vez ostao je nedovršen. Prema prijateljima,Milica je bila oličenje odgovornosti i poslušnosti. Također,Milica je bila izdvojena,ne iz društva,nego je imala posebnu osobnost.O njenom karakteru stoji i zapis jednog profesora,u kojem stoji da Milica redovno izvršava zadatke te da nikada ne izostaje s nastave. Svoj posljednji,treći razred,Milica je završila u proljeće 1974.godine. Milica nije odlazila na zabave,bila je iskrena osoba,tek ponekad je odlazila s kolegicom u kino. Odlazila je nekoliko puta na rođendane,ali najviše je voljela šetati. Za svoju prijateljicu,Milka je rekla : 'Stvarno je bila anđeo.' Miličina dobrota uskoro ju je odvela u smrt.
6. OPAKI DOGOVOR
U strogom centru Kruševca dizao se neboder koji je nadvisivao grad. U njegovoj Kuli B,u stanu na 11 katu često se okupljala grupa mladi besposličara,koja je susjedima zagorčavala život. Stanari su znali da se radi o opasnoj i problematičnoj grupi,ali kako su se kasnije izgovarali,nisu znali kome skrenuti pozornost na ponašanje tih mladića. Dva-tri mjeseca ranije,stanari su iz tog stana čuli ženski vrisak. Intervencija SUP-a je izostala. U nedjelju navečer,1.rujna 1974.,znajući da sutradan počinje nova školska godina,trojac iz spomenutog društva skovao je plan da namame neku mladu djevojku. Nisu precizno dogovorili koja će to djevojka biti,trebala je biti slučajna žrtva. Kasnije je dokazano da su dečki pošli u grad s ciljem da namame neku djevojku kako bi je silovali. Tu namjeru su sutradan i proveli,ali samo djelomično. Postojale su i osnovane sumnje da su takve stvari učinili već više puta,ali zbog manjka dokaza nisu pronađene prijašnje žrtve. No dokazano je da su dvojica,od spomenute četvorice,mjesec dana ranije u podrumu zgrade surovo i nastrano zlostavljali nekog mladića. Dokazano je da je postojala namjera da se tog 2.rujna Milicu namami u stan.
7. SLUČAJNA ŽRTVA
Tog jutra,2.rujna,Milica se pozdravila s roditeljima,pokupila nešto stvari i krenula prema Kruševcu.Stigla je oko 7:15 sati ujutro,svratila u stan a potom se uputila u školu. Pošto je u školu stigla ranije,prije sata razrednika,imala je vremena prošetati što je i učinila. U Kruševcu je bila gužva zbog mnogo novih đaka koji su stigli na upis,što je i stimuliralo zlikovce da namame neku djevojku u stan. U međusobnom razgovoru,oni su tek pristigle djevojčice potcjenjivački zvali 'jesenčićima'. Mladići su bili u glavnoj ulici grada,između spomenika i Crkve Svetog Đorđe. Tada im je pažnju privukla lijepa djevojka,tamnokestenjaste kose,koja je naišla sama,gledajući izloge. Kretala se istom ulicom,od fontane prema Spomeniku kosovskim junacima. Bila je to Milica.Oni je do tada nisu poznavali. Nakon kraćeg dogovaranja,jedan dečko se izdvojio i prišao djevojci. Zamolio ju je da mu učini uslugu te da iz određenog stana pozove njegovu djevojku Draganu,čiji su roditelji jako strogi. O sebi je ostavio dojam bezazlenog i dobronamjernog mladića. Sve je izveo vješto i lukavo,pa Milica nije posumnjala u njegove namjere. Voljna pomoći,Milica je pristala te krenula prema fontani koja se nalazi kraj Crkve,a u nastavku prema neboderu. Milica je usput mladiću pričala o sebi,a teško je oteti se dojmu da se radilo o već isprobanom triku.No,ti momci nisu mogli ni sanjati da je sitna i krhka Milica Kostić za njih najnesretniji izbor.
8. NASILNO UVOĐENJE U STAN
Dok je prvi mladić pošao s Milicom prema zgradi,drugi je zaključio da prijevara uspjeva. Zato je požurio pripremiti klopku. Pojavivši se pred zgradom je sreo maloljetog kolegu,kojem je rekao kako mu drugi kolega dolazi s djevojkom. Maloljetnik je bio suglasan s planom. Čim su ušli u stan,stariji je mlađem pojasnio što će učiniti kada djevojka pokuca na vrata. Odmah zatim je ušao u kuhinju i glasno pustio muziku na gramofon kako bi postigao buku. Za to vrijeme,njihov prijatelj doveo je Milicu pred vrata i rekao joj da pokuca. Kada je maloljetnik otvorio vrata,Milica je upitala za Draganu. Maloljetnik je rekao da se Dragana nalazi u drugoj sobi desno. No,čim je Milica zakoračila u stan,za njom je utrčao njen pratitelj. Poslije toga,za Milicu je krenuo pakao.Kada su zatvorena vanjska vrata,Milica je shvatila da je prevarena te je pokušala izaći iz stana. Pokušala je pobjeći,no spriječio ju je pratilac,koji ju je uhvatio oko pasa i silom ugurao u spavaću sobu. Sve to je učinjeno unatoč tome što se otimala i vikala da je puste. Tužilac je smatrao da su Milicu i tukli,što se nije moglo dokazati. Milica je bila sitne građe,te je jasno da nije bilo potrebno četvero ljudi da ju se savlada. Kad je Milica ugurana u sobu,vrata su zaključana i to na način da je izvađena kvaka. Maloljetnik i njegov kolega bili su zadovoljni što je plan uspio. Glazba je i dalje treštala,kako bi prikrila djevojčine pozive u pomoć. No nijedan od napadača nije znao koliki će biti Miličin otpor.
9. NEVIĐENI OTPOR
Podatke o događajima dalo je 7 osoba,četvero kasnije osuđenih i tri osobe koje su prošle kroz stan. No,izjavu je dala još jedna osoba- Milica je u bolnici progovorila. U zaključanoj sobi,mladić koji je doveo Milicu,pojasnio joj je zašto je dovedena te da se suglasi s time i skine,jer nema drugog izbora. Međutim,Milica je to kategorički odbijala,moleći da to ne čine i da je puste. Napadač je i dalje pokušavao prinuditi Milicu,no na njegovu drskost Milica je odgovorila plačem.Tokom istrage,tvrdilo se da se čulo Miličino zapomaganje. No,istina je bila da se čuo napadač koji se na nju derao. Namjera nasilnika,što je shvatila i sama Milica,bila je slomiti njen otpor a potom je silovati,jedan za drugim. I pored straha,Milica se branila.Napadaču je iznijela činjenicu da je još nevina te da je dijete sa sela,što bi kod normalnog čovjeka izazvalo samilost. Na njegove pritiske,Milica je odgovarala plačem. Ostala dvojica čekala su da prvi slomi njen otpor kako bi i oni što prije došli na red. Uslijed njene upornosti,prvi nasilnik napustio je sobu,pojasniviši kako je on ne želi dirati jer je nevina. Zbog te njene upornosti sve je ostalo u pokušaju. I drugi nasilnik pokušao je slomiti Milicu,pogotovo kad je uvidio njen strah. Međutim,napasnik se prevario. Pljusnuo ju je,pokušao joj skinuti hlače i bluzu,no Milica je i dalje odoljevala prinudi.Unatoč sažaljenju koje su ipak osjećali,mladići nisu odustajali. No,nije ni Milica. Uskoro je u stan došao i četvrti nasilnik. Tada je saznao detalje onoga što se dešavalo. Saznao je da mu kolege nisu uspjele slomiti djevojčin otpor te je zbog toga bio iznerviran. Upozorio je ostale da ne budu 'laike' (naivci) te da Milica laže i folira. Iako je odustao od namjere da bude prvi silovatelj,upućivao je ostale što i kako trebaju činiti. Ušavši u sobu,unatoč činjenici da mu je tamo djevojka,nasilnik je pogrdnim riječima pokušavao slomiti Milicu. Brzo je izašao iz sobe,a prvi zlikovac još se jednom vratio. Maloljetnik,u čijem se stanu sve odvijalo,čekao je da ostali izvrše namjeru pa da i on dođe na red.Da je bilo po njihovome,djevojku bi nakon zločina pustili,a oni bi normalno živjeli,jer djevojka od straha ne bi nikome ništa govorila. No,nisu računali na upornost djevojke da očuva svoju mladost i nevinost. Iako uplašena,ponižena i namučena,Milica se i dalje hrabro borila.Unatoč ženskim suzama i plaču,Milica je imala mušku odlučnost,što je i pomoglo osujetiti namjere napadača.
10. BIJEG
Kako se sve odužilo,zlikovci su u jednom momentu izašli iz sobe,ostavljajući Milicu samu.Nakon njihovog izlaska,vrata sobe su se zalupila i zatvorila,a kvaka je bila izvađena. Prozorsko krilo bliže Crkvi Svetog Đorđa bilo je otvoreno,sa spuštenom zavjesom.Shvaćajući da joj molbe neće pomoći,Milica se odlučila na bijeg. Bilo joj je jasno da predstoji silovanje od strane više osoba. I nasilnicima je postalo jasno da će se Milica i dalje boriti. Ipak,tu su misao stalno potiskivali. Međutim,oni su i ranije slutili da bi ona mogla skočiti kroz prozor. Jedan od njih obratio se drugome uz pitanje zašto je djevojka sama kad bi mogla skočiti kroz prozor. Kada su ipak uspjeli ui u sobu,Milice nije bilo.Prvi napasnik pogledao je kroz prozor,opsovao Boga i rekao ostalima da je skočila kroz prozor. I ostali su se nagnuli kroz prozor,vidjeli su da je krov nad restoranom 'Napredak' koji se nalazi pod stanom maloljetnika probijen. Svi su se uplašili,pokupili svoje stvari i napustili stan. Ispod zgrade,na nogostupu,nalazio se ljetni vrt s nadstrešnicom,što je djevojci spasilo život. Njen pad bio je dug 40 metara. Prvo je pala na ceradu i probila je,a potom na plastični stolac. Tijekom pada,tijelom je zakačila cijev nadstrešnice. Kako je u ljetnom vrtu bilo gostiju,najprisebniji su joj pritekli u pomoć i odveli je na Kiruški odjel. Dva momka koja su je nosila,uvidjela su da joj je noga slomljena. Na majici i hlačama uočili su tragove pokušaja nasilnog svlačenja. Inače,mjesto na koje je Milica pala,nalazi se četrdesetak kilometara istočno od kurševačke Saborne crkve,u koju je ona često odlazila.
11.SMRT MILICE KOSTIĆ
Tog 05. rujna 1974.,javnost je obaviještena da je Milica Kostić,koja je skočila sa 11 kata nebodera spašavajući se od nasilnika,izdahnula. Unatoč brojnim poušajima liječnika da je spase,ozlijede su bile prejake. Ljudi koji su bili oko nje,bili su i njeni kolege s prakse. Pričali su kako je Milica bila lijepa zadnjih trenutaka,kako je drhtala kao srna,a iz očiju joj je sijao ponos. Znali su da je smrt blizu,pa bi tada,kako kažu,i kamen proplakao. Milica je od svih u svome okruženju uživala poštovanje. Sa smrću se odmjerila i prije bolnice. Može se reći da je bila poput ranokršćanskih mučenica. I pored tjelesne boli koju je prošla,ne možemo sumnjati u njen ponos. Učenici četvrte godine Medicinske škole u Kruševici probdjeli su cijelu noć uz mrtvo tijelo svoje prijateljice.
*** UNATOČ RUŽNOJ PRIČI,OVA DJEVOJKA BILA JE I OSTATI ĆE SIMBOL HRABROSTI I BORBE PROTIV MALTRETIRANJA MLADIH DJEVOJAKA,SIMBOL OTPORA. I ONO ŠTO JE ŽELJELA : ZAUVIJEK ĆE OSTATI SIMBOLOM NEUKALJANE ČISTOĆE I NEVINOSTI.
NJOJ U ČAST,ZDRAVKO ČOLIĆ OTPJEVAO JE PJESMU 'ONA SPAVA'.
+R.I.P. MILICA KOSTIĆ +
Ispod planine Kopaonik,desetak kilometara od Brucea prema Kruševcu,nalazi se mirno naselje Strojinci. U ovom selu se u utorak 24.travnja 1956.godine rodila djevojčica Milica. Roditelji su joj bili otac Milen Kostić i majka Slavka. Milica im je bila četvrto dijete. Kostići su bili jedna vrlo čestita i skladna obitelj. Milica je krštena brzo po rođenju,7.svibnja u Hramu Svetog Arhangela Gavrila u susjednom Dupcu,gdje im je bila parohijska crkva. Srednja sestra- Milija,sjeća se da je beba bila lijepa kao anđeo. Starija od Milice šest godina,sjeća se prvog dana kad je dijete došlo na svijet. Sestra joj je dala nadimak Mina,a često ju je zadirkivala pjesmicom 'U Milice duge trepavice' jer je Milica doista imala duge trepavice. Dvije starije sestre i brat su je čuvali,bila im je mezimče. Iako su bile siromašne,Milica i sestra Milija djelile su sve što su imale.
2. BEZBRIŽNO DJETINJSTVO
Vrijeme je prolazilo,Milica je rasla. U osnovnoj školi najbolja prijateljica bila joj je djevojčica iz susjedstva,Milka Milošević. Od petog razreda pohađale su školu koja im je bila dalje od kuće. Morale su pješačiti sedam kilometara do škole i sedam kilometara nazad. Kada su se vraćale,često bi skakutale po lokvicama. Milka se sjeća kako su sušile čarape i opanke,kako su se kradomice presvlačile,jer su znale da su krive. Po povratku kući,Milica i Milka nisu mogle pisati zadaću. Valjalo je izvesti ovce na pašu,jer od toga se živjelo,a tek potom su djevojčice učile i pisale zadaću. Kako kaže Milka,Milici se moglo vjerovati,jer nitko nije bio odgovorniji od nje za bilo što. Osim Milke,Milica je imala bratića i sestričnu,Miću i Ružicu,te još jednog rođaka,danas svećenika,Milana Kostića. Djeca su dane provodila u igri i bezbrižnosti,kako priča sestra Milija te rođakinja i danas doktorica Ružica.
3. MILICA
Milica je roditeljima bila ponos. Ona je jedina od njihovo četvero djece išla u srednju školu. Iako je roditeljima bila najdraže dijete,Milica nije bila razmažena,već je zbog toga bila odgovornija.Nije htjela biti uzdignuta. Oni su je puno voljeli,ali tamo gdje su živjeli,ljubav se nije toliko pokazivala.Milica je na ljubav roditelja odgovarala poslušnošću. Nasuprot Milici,Milka je bila otvorenija,a nekad je i govorila u njeno ime. Kroz cijelo školovanje bila je ratoborna,a Milica je bila tiha i mirna.
4. BEZ STRAHA
U sredini u kojoj su rasli,nisu se imali čega bojati. Bojali su se jedino divljih životinja,više radi priča nego radi iskustava.Nikada se nisu plašili ljudi,dječaka,da će im nešto ružno napraviti. Djeca su bila bezazlena i dobroćudna. Kako priča Milka,nikada im se ništa ružno nije desilo na putu od škole do kuće. U selu nije bilo straha od napada. Niti se o tome pričalo.Djeca u selu stalno su se družila,i djevojčice i dječaci. Stariji su mogli jedino pomoć mlađima da preskoče rijeku,nikada nisu pokušali nauditi djeci.
5. ODLAZAK U SREDNJU ŠKOLU
Godine 1971. Milica je pošla u prvi razred Srednje medicinske škole u Kruševcu. Tamo se zbližila s kolegicom iz školske klupe,Vjerom Itov.Dvije prijateljice otada su stalno išle svuda zajedno kao da su bile sestre. Čak su i živjele u privatnoj kući kod Milana i Slavke Jakovljević u naselju Bivolje u Kruševcu. Pored mnogo učenja,Milica i Vjera voljele su šetati. Milica je voljela odlaziti u Hram Svetog Đorđa u Lazaricu. Tri su godine Vjera i Milica bile nerazdvojne. Imale su spomenar,koji je Vjera kasnije pokazivala Miličinoj sestri Miliji. Na njemu su vezle predstavu spomenika u Kruševcu. Miličin vez ostao je nedovršen. Prema prijateljima,Milica je bila oličenje odgovornosti i poslušnosti. Također,Milica je bila izdvojena,ne iz društva,nego je imala posebnu osobnost.O njenom karakteru stoji i zapis jednog profesora,u kojem stoji da Milica redovno izvršava zadatke te da nikada ne izostaje s nastave. Svoj posljednji,treći razred,Milica je završila u proljeće 1974.godine. Milica nije odlazila na zabave,bila je iskrena osoba,tek ponekad je odlazila s kolegicom u kino. Odlazila je nekoliko puta na rođendane,ali najviše je voljela šetati. Za svoju prijateljicu,Milka je rekla : 'Stvarno je bila anđeo.' Miličina dobrota uskoro ju je odvela u smrt.
6. OPAKI DOGOVOR
U strogom centru Kruševca dizao se neboder koji je nadvisivao grad. U njegovoj Kuli B,u stanu na 11 katu često se okupljala grupa mladi besposličara,koja je susjedima zagorčavala život. Stanari su znali da se radi o opasnoj i problematičnoj grupi,ali kako su se kasnije izgovarali,nisu znali kome skrenuti pozornost na ponašanje tih mladića. Dva-tri mjeseca ranije,stanari su iz tog stana čuli ženski vrisak. Intervencija SUP-a je izostala. U nedjelju navečer,1.rujna 1974.,znajući da sutradan počinje nova školska godina,trojac iz spomenutog društva skovao je plan da namame neku mladu djevojku. Nisu precizno dogovorili koja će to djevojka biti,trebala je biti slučajna žrtva. Kasnije je dokazano da su dečki pošli u grad s ciljem da namame neku djevojku kako bi je silovali. Tu namjeru su sutradan i proveli,ali samo djelomično. Postojale su i osnovane sumnje da su takve stvari učinili već više puta,ali zbog manjka dokaza nisu pronađene prijašnje žrtve. No dokazano je da su dvojica,od spomenute četvorice,mjesec dana ranije u podrumu zgrade surovo i nastrano zlostavljali nekog mladića. Dokazano je da je postojala namjera da se tog 2.rujna Milicu namami u stan.
7. SLUČAJNA ŽRTVA
Tog jutra,2.rujna,Milica se pozdravila s roditeljima,pokupila nešto stvari i krenula prema Kruševcu.Stigla je oko 7:15 sati ujutro,svratila u stan a potom se uputila u školu. Pošto je u školu stigla ranije,prije sata razrednika,imala je vremena prošetati što je i učinila. U Kruševcu je bila gužva zbog mnogo novih đaka koji su stigli na upis,što je i stimuliralo zlikovce da namame neku djevojku u stan. U međusobnom razgovoru,oni su tek pristigle djevojčice potcjenjivački zvali 'jesenčićima'. Mladići su bili u glavnoj ulici grada,između spomenika i Crkve Svetog Đorđe. Tada im je pažnju privukla lijepa djevojka,tamnokestenjaste kose,koja je naišla sama,gledajući izloge. Kretala se istom ulicom,od fontane prema Spomeniku kosovskim junacima. Bila je to Milica.Oni je do tada nisu poznavali. Nakon kraćeg dogovaranja,jedan dečko se izdvojio i prišao djevojci. Zamolio ju je da mu učini uslugu te da iz određenog stana pozove njegovu djevojku Draganu,čiji su roditelji jako strogi. O sebi je ostavio dojam bezazlenog i dobronamjernog mladića. Sve je izveo vješto i lukavo,pa Milica nije posumnjala u njegove namjere. Voljna pomoći,Milica je pristala te krenula prema fontani koja se nalazi kraj Crkve,a u nastavku prema neboderu. Milica je usput mladiću pričala o sebi,a teško je oteti se dojmu da se radilo o već isprobanom triku.No,ti momci nisu mogli ni sanjati da je sitna i krhka Milica Kostić za njih najnesretniji izbor.
8. NASILNO UVOĐENJE U STAN
Dok je prvi mladić pošao s Milicom prema zgradi,drugi je zaključio da prijevara uspjeva. Zato je požurio pripremiti klopku. Pojavivši se pred zgradom je sreo maloljetog kolegu,kojem je rekao kako mu drugi kolega dolazi s djevojkom. Maloljetnik je bio suglasan s planom. Čim su ušli u stan,stariji je mlađem pojasnio što će učiniti kada djevojka pokuca na vrata. Odmah zatim je ušao u kuhinju i glasno pustio muziku na gramofon kako bi postigao buku. Za to vrijeme,njihov prijatelj doveo je Milicu pred vrata i rekao joj da pokuca. Kada je maloljetnik otvorio vrata,Milica je upitala za Draganu. Maloljetnik je rekao da se Dragana nalazi u drugoj sobi desno. No,čim je Milica zakoračila u stan,za njom je utrčao njen pratitelj. Poslije toga,za Milicu je krenuo pakao.Kada su zatvorena vanjska vrata,Milica je shvatila da je prevarena te je pokušala izaći iz stana. Pokušala je pobjeći,no spriječio ju je pratilac,koji ju je uhvatio oko pasa i silom ugurao u spavaću sobu. Sve to je učinjeno unatoč tome što se otimala i vikala da je puste. Tužilac je smatrao da su Milicu i tukli,što se nije moglo dokazati. Milica je bila sitne građe,te je jasno da nije bilo potrebno četvero ljudi da ju se savlada. Kad je Milica ugurana u sobu,vrata su zaključana i to na način da je izvađena kvaka. Maloljetnik i njegov kolega bili su zadovoljni što je plan uspio. Glazba je i dalje treštala,kako bi prikrila djevojčine pozive u pomoć. No nijedan od napadača nije znao koliki će biti Miličin otpor.
9. NEVIĐENI OTPOR
Podatke o događajima dalo je 7 osoba,četvero kasnije osuđenih i tri osobe koje su prošle kroz stan. No,izjavu je dala još jedna osoba- Milica je u bolnici progovorila. U zaključanoj sobi,mladić koji je doveo Milicu,pojasnio joj je zašto je dovedena te da se suglasi s time i skine,jer nema drugog izbora. Međutim,Milica je to kategorički odbijala,moleći da to ne čine i da je puste. Napadač je i dalje pokušavao prinuditi Milicu,no na njegovu drskost Milica je odgovorila plačem.Tokom istrage,tvrdilo se da se čulo Miličino zapomaganje. No,istina je bila da se čuo napadač koji se na nju derao. Namjera nasilnika,što je shvatila i sama Milica,bila je slomiti njen otpor a potom je silovati,jedan za drugim. I pored straha,Milica se branila.Napadaču je iznijela činjenicu da je još nevina te da je dijete sa sela,što bi kod normalnog čovjeka izazvalo samilost. Na njegove pritiske,Milica je odgovarala plačem. Ostala dvojica čekala su da prvi slomi njen otpor kako bi i oni što prije došli na red. Uslijed njene upornosti,prvi nasilnik napustio je sobu,pojasniviši kako je on ne želi dirati jer je nevina. Zbog te njene upornosti sve je ostalo u pokušaju. I drugi nasilnik pokušao je slomiti Milicu,pogotovo kad je uvidio njen strah. Međutim,napasnik se prevario. Pljusnuo ju je,pokušao joj skinuti hlače i bluzu,no Milica je i dalje odoljevala prinudi.Unatoč sažaljenju koje su ipak osjećali,mladići nisu odustajali. No,nije ni Milica. Uskoro je u stan došao i četvrti nasilnik. Tada je saznao detalje onoga što se dešavalo. Saznao je da mu kolege nisu uspjele slomiti djevojčin otpor te je zbog toga bio iznerviran. Upozorio je ostale da ne budu 'laike' (naivci) te da Milica laže i folira. Iako je odustao od namjere da bude prvi silovatelj,upućivao je ostale što i kako trebaju činiti. Ušavši u sobu,unatoč činjenici da mu je tamo djevojka,nasilnik je pogrdnim riječima pokušavao slomiti Milicu. Brzo je izašao iz sobe,a prvi zlikovac još se jednom vratio. Maloljetnik,u čijem se stanu sve odvijalo,čekao je da ostali izvrše namjeru pa da i on dođe na red.Da je bilo po njihovome,djevojku bi nakon zločina pustili,a oni bi normalno živjeli,jer djevojka od straha ne bi nikome ništa govorila. No,nisu računali na upornost djevojke da očuva svoju mladost i nevinost. Iako uplašena,ponižena i namučena,Milica se i dalje hrabro borila.Unatoč ženskim suzama i plaču,Milica je imala mušku odlučnost,što je i pomoglo osujetiti namjere napadača.
10. BIJEG
Kako se sve odužilo,zlikovci su u jednom momentu izašli iz sobe,ostavljajući Milicu samu.Nakon njihovog izlaska,vrata sobe su se zalupila i zatvorila,a kvaka je bila izvađena. Prozorsko krilo bliže Crkvi Svetog Đorđa bilo je otvoreno,sa spuštenom zavjesom.Shvaćajući da joj molbe neće pomoći,Milica se odlučila na bijeg. Bilo joj je jasno da predstoji silovanje od strane više osoba. I nasilnicima je postalo jasno da će se Milica i dalje boriti. Ipak,tu su misao stalno potiskivali. Međutim,oni su i ranije slutili da bi ona mogla skočiti kroz prozor. Jedan od njih obratio se drugome uz pitanje zašto je djevojka sama kad bi mogla skočiti kroz prozor. Kada su ipak uspjeli ui u sobu,Milice nije bilo.Prvi napasnik pogledao je kroz prozor,opsovao Boga i rekao ostalima da je skočila kroz prozor. I ostali su se nagnuli kroz prozor,vidjeli su da je krov nad restoranom 'Napredak' koji se nalazi pod stanom maloljetnika probijen. Svi su se uplašili,pokupili svoje stvari i napustili stan. Ispod zgrade,na nogostupu,nalazio se ljetni vrt s nadstrešnicom,što je djevojci spasilo život. Njen pad bio je dug 40 metara. Prvo je pala na ceradu i probila je,a potom na plastični stolac. Tijekom pada,tijelom je zakačila cijev nadstrešnice. Kako je u ljetnom vrtu bilo gostiju,najprisebniji su joj pritekli u pomoć i odveli je na Kiruški odjel. Dva momka koja su je nosila,uvidjela su da joj je noga slomljena. Na majici i hlačama uočili su tragove pokušaja nasilnog svlačenja. Inače,mjesto na koje je Milica pala,nalazi se četrdesetak kilometara istočno od kurševačke Saborne crkve,u koju je ona često odlazila.
11.SMRT MILICE KOSTIĆ
Tog 05. rujna 1974.,javnost je obaviještena da je Milica Kostić,koja je skočila sa 11 kata nebodera spašavajući se od nasilnika,izdahnula. Unatoč brojnim poušajima liječnika da je spase,ozlijede su bile prejake. Ljudi koji su bili oko nje,bili su i njeni kolege s prakse. Pričali su kako je Milica bila lijepa zadnjih trenutaka,kako je drhtala kao srna,a iz očiju joj je sijao ponos. Znali su da je smrt blizu,pa bi tada,kako kažu,i kamen proplakao. Milica je od svih u svome okruženju uživala poštovanje. Sa smrću se odmjerila i prije bolnice. Može se reći da je bila poput ranokršćanskih mučenica. I pored tjelesne boli koju je prošla,ne možemo sumnjati u njen ponos. Učenici četvrte godine Medicinske škole u Kruševici probdjeli su cijelu noć uz mrtvo tijelo svoje prijateljice.
*** UNATOČ RUŽNOJ PRIČI,OVA DJEVOJKA BILA JE I OSTATI ĆE SIMBOL HRABROSTI I BORBE PROTIV MALTRETIRANJA MLADIH DJEVOJAKA,SIMBOL OTPORA. I ONO ŠTO JE ŽELJELA : ZAUVIJEK ĆE OSTATI SIMBOLOM NEUKALJANE ČISTOĆE I NEVINOSTI.
NJOJ U ČAST,ZDRAVKO ČOLIĆ OTPJEVAO JE PJESMU 'ONA SPAVA'.
+R.I.P. MILICA KOSTIĆ +
Primjedbe
Objavi komentar