GEORGE STINNEY
George Stinney (21.listopada 1929-16.lipnja 1944) bio je 14-godišnji Afro-Amerikanac osuđen za ubojstvo zbog rasne dikriminacije te diskriminacije sudstva 1944. u svom rodnom gradu Alcola,Južna Karolina. Najmlađa je osoba u SAD-u u 20.st. osuđena na smrtnu kaznu i egzekuciju.
Stinney je osuđen u manje od 10 minuta,tokom jednodnevnog suđenja,a u poroti su bili samo bijelci,za ubojstvo dviju bjelkinja,11-godišnje Betty June Binnicker i 8-godišnje Mary Emme Thames. Nakon uhićenja,tvrdilo se da je Stinney priznao zločin. Ne postoji pisani dokaz priznanja,niti je ono snimano. Žalba mu je odbijena i određena mu je egzekucija električnom stolicom. 2013. njegova je obitelj tražila ponovno suđenje. Posthumno je oslobođen 17.prosnica 2014. radi činjenica da su mu kršena prava te nije imao pošteno suđenje.
1. POZADINA SLUČAJA
1944. George Stinney Jr. živio je u Alcolu,Sjeverna Karolina. 14-godišnjak je živio sa svojim ocem,Georgeom Stinnyem Sr.,majkom Aime,bratom Charlesom (12) i Johnom (17) te sestrama Katherine ( 10) i Aime (7). Obitelj je živjela u kući zaposlenika Georga Sr. Alcolu je bio mali gradić,radničke klase,gdje su bijelci i crnci živjeli odvojeni tračnicom. Bio je tipičan mali gradić iz tih vremena,crnci nisu išli u školu s bijelcima,već su imali svoje škole,a isto je vrijedilo i za crkve,a dvije rase su rijetko komunicirale. Tijela Bett June Binnicker i Mary Emme Thames nađena su u crnačkom djelu Alcola,23.ožujka 1944. Bile su pretučene improviziranim oružjem. Zadnje su viđene u vožnji biciklima tražeći cvijeće. Prolazeći pokraj Stinnyeve kuće,pitale su mladog Georga i njegovu sestru Aime gdje mogu pronaći željeno cvijeće. Prema Aime, George je u vrijeme ubojstva bio s njom. Kad se djevojčice nisu vratile kući,organizirana je potraga. Georgeov otac sudjelovao je u potrazi. Tijela djevojčica nađena su slijedećeg jutra,u crnačkom djelu grada. Zbog greške medija,koji su pisali da je zločin priznao 'George Junius' šerif je požurio s uhićenjem i uhapsio Georga Stinneya. Obje djevojčice umrle su od ozlijeda glave. Prema patologu,ubijene su predmetom veličine čekića. Nisu seksualno napadnute,himen je bio netaknut,ali nađene su masnice na području genitalija kod starije djevojčice.
2. ISTRAGA
George Stinney uhapšen je sa bratom Johnnyem. Johnny je uskoro pušten,a George je zadržan te nije smio vidjeti roditelje do suđenja i presude. Policajac koji ga je priveo rekao je da je George priznao zločin i odveo ga do mjesta gdje se nalazio komadić oružja. Ne postoji pisana izjava koju je potpisao George. George je u školi često upadao u tučnjave,a prilikom jedne svađe izgrebao je djevojčicu nožem. Ovaj događaj pamti i Stinnyeva učiteljica iz sedmog razreda,inače crnkinja. Aime Stinney Ruffner,bjelkinja koja se sjeća Stinneya iz školskih dana,pričala je kako je Stinney prijetio njoj i njenoj prijateljici da će ih ubiti samo dan prije ubojstva te da je bio poznat kao nasilnik.Nakon njegova uhićenja,George Stinney Sr. dobio je otkaz te su morali napustiti kuću koju im je na korištenje dao kolega Stinneya Sr. Obitelj se bojala za vlastitu sigurnost. Georga nisu vidjeli prije suđenja. Nije imao podršku tokom 81 dana u zatvoru i na suđenju.,nalazio se u zatvoru udaljenom 50 km od kuće radi mogućnosti linča. Stinney je ispitivan sam,bez roditelja i odvjetnika,čime je prekršen tzv. Šesti amandman,odnosno pravo na odvjetnika tokom ispitivanja.
3. SUĐENJE
Cijeli proces protiv Stinneya,uključujući i odabir porote,trajao je jedan dan. Stinneyev odvjetnik bio je Charles Powden. Powden nije izazvao policajce koji su tvrdili da je Stinney priznao zločin,unatoč tome što je ta tvrdnja bila jedini dokaz, niti tužitelja koji je prezentirao dvije različite varijante događaja u Stinneyvoj verziji. U jednoj su Stinneya dvije djevojčice napale pa ih je ubio u samoobrani. U drugoj je slijedio djevojčice,napavši prvo Mary Emmu Thames a potom i Betty June. Nije bilo fizičkog dokaza da je Stinney doista ubojica. Stinneyevu porotu činili su sami bijelci. Više od 1000 ljudi,no nijedan crnac u sudnici. Svjedočili su i liječnici koji su obavili pregled na tijelima djevojčica. Sud je dozvolio i navode o mogućem silovanju,unatoč činjenici da nije bilo dokaza o tome u liječničkim nalazima. Stinneyev odvjetnik nije zvao nijednog svjedoka,niti je ispitivao svjedoke tužitelja te nije ponudio ni malo obrane. Sudska prezentacija trajala je 2 i pol sata. Porota je tada uzela stanku od nekoliko minuta,te uskoro donijela presudu da je Stinney kriv. Sudac je Stinneya osudio na smrt električnom stolicom. Ne postoji prijepis suđenja,kao ni podaci o uloženoj žalbi. Stinneyeva obitelj i crkve apelirali su čak i guverneru Olinu D. Johnsonu da pomogne dječaku bar zbog njegove dobi. Ostali su apelirali da dozvoli izvršenje smaknuća,što je i učinio. Jedan od tih apela tvrdio je da je Stinney prvo ubio mlađu djevojčicu kako bi silovao stariju. Potom je ubio stariju i silovao mrtvo tijelo. Dvadeset minuta kasnije,vratio se kako bi je ponovno silovao,no tijelo je bilo prehladno. Te tvrdnje nisu potvrđene medicinskim ispitivanjem. Između vremena uhićenja i egzekucije,Georgeovi roditelji vidjeli su ga samo jednom,dok je bio u zatvoru Columbia.
4. SMAKNUĆE
Egzekucija Georga Stinneya održala se u popravnom domu Columbia 16.lipnja 1944. u 7:30 sati.Visok svega 155 cm i težak 40 kg,Stinney je bio tako malen u usporedbi sa ostalim odraslim zatvorenicima da su policajci imali poteškoća dok su ga smještali pod okvir elektroda. Maska prilagođena odraslima nije mu pristajala.,pri prvom udaru 2400 V,maska je spala s dječakova lica. Četiri minute kasnije,George Stinney Jr. proglašen je mrtvim. Od dana ubojstva do dana smaknuća prošla su 83 dana.
5. PONOVNO OTVARANJE SLUČAJA
2004. George Frierson,lokalni povjesničar koji je odrastao u Alcolu,počeo je istraživati slučaj nakon što je pročitao novinski članak o tome. Odvjetnici Steve Mackenzie i Matt Burgess čuli su za njegov rad i pokazali interes. Novi dokazi,predočeni u siječnju 2014 na saslušanju,uključivali su svjedočenje Stinneyeve rođakinje,koja je tvrdila da je u vrijeme ubojstava George Jr. bio s njom. U suštini,Francis Batson,koji je izvukao djevojčice iz močvare,izjavio je kako tamo nije bilo tragova krvi,predlažući da su djevojčice tek nakon smrti tamo odbačene. Stinneyev cimer u ćeliji tvrdio je da je Stinney pričao kako su ga prisilili da prizna zločin,te je vjerovao da je dječak nevin.Sutkinja koja je vodila novo suđenje posthumno je oslobodila dječaka,vodeći se za time da je prekršen Šesti amandman. Članovi obitelji žrtava zločina bile su razočarani presudom. Rekli su da,unatoč neznanju da je dječak imao 14 godina u vrijeme smaknuća,nikada nisu posumnjali u njegovu krivicu. Nećakinja Betty Binnicker,koja je godinama istraživala slučaj,tvrdila je da ljudi koji su čitali članak o smaknuću ne znaju istinu. Također,1990. nećakinju je nazvao policajac koji je uhitio dječaka te joj je rekao da ne vjeruje pričama da Stinney nije kriv. Čovjek koji se na novom suđenju borio protiv države bio je Ernest A. Finney III. On je sin Ernesta Finneya Jr.,čovjeka koji je bio prvi Afro-Amerikanac i ujedno sudac crne kože od rekonstrukcije.
**** ZANIMLJIVOSTI + ****
David Stoute bazirao je svoj prvi roman 'Carolina skeletors' (1988) na ovom slučaju. 1989. osvojio je nagradu Edgar Allan Poe za najbolji prvi roman. Stoute u knjizi tvrdi da je Stinney,u knjizi nazvan Linus Bragg,bio nevin. Radnja se vrti oko fiktivnog Stinneyevog/Braggovog nećaka,koji godinama kasnije otkriva istinu. 1991. roman je adaptiran kao istoimeni film režisera Johna Ermana. Kenny Blank glumio je Stinneya/Bragga,a Lou Gosett Jr. glumio je Stinneyevog/Braggovog mlađeg brata Jamesa. U veljači 2014,još jedan film o Stinneyevom slučaju planirao je Pleroma Studios,producent je bio Ray Brown a redatelj Charles Burnett.
Stinney je osuđen u manje od 10 minuta,tokom jednodnevnog suđenja,a u poroti su bili samo bijelci,za ubojstvo dviju bjelkinja,11-godišnje Betty June Binnicker i 8-godišnje Mary Emme Thames. Nakon uhićenja,tvrdilo se da je Stinney priznao zločin. Ne postoji pisani dokaz priznanja,niti je ono snimano. Žalba mu je odbijena i određena mu je egzekucija električnom stolicom. 2013. njegova je obitelj tražila ponovno suđenje. Posthumno je oslobođen 17.prosnica 2014. radi činjenica da su mu kršena prava te nije imao pošteno suđenje.
1. POZADINA SLUČAJA
1944. George Stinney Jr. živio je u Alcolu,Sjeverna Karolina. 14-godišnjak je živio sa svojim ocem,Georgeom Stinnyem Sr.,majkom Aime,bratom Charlesom (12) i Johnom (17) te sestrama Katherine ( 10) i Aime (7). Obitelj je živjela u kući zaposlenika Georga Sr. Alcolu je bio mali gradić,radničke klase,gdje su bijelci i crnci živjeli odvojeni tračnicom. Bio je tipičan mali gradić iz tih vremena,crnci nisu išli u školu s bijelcima,već su imali svoje škole,a isto je vrijedilo i za crkve,a dvije rase su rijetko komunicirale. Tijela Bett June Binnicker i Mary Emme Thames nađena su u crnačkom djelu Alcola,23.ožujka 1944. Bile su pretučene improviziranim oružjem. Zadnje su viđene u vožnji biciklima tražeći cvijeće. Prolazeći pokraj Stinnyeve kuće,pitale su mladog Georga i njegovu sestru Aime gdje mogu pronaći željeno cvijeće. Prema Aime, George je u vrijeme ubojstva bio s njom. Kad se djevojčice nisu vratile kući,organizirana je potraga. Georgeov otac sudjelovao je u potrazi. Tijela djevojčica nađena su slijedećeg jutra,u crnačkom djelu grada. Zbog greške medija,koji su pisali da je zločin priznao 'George Junius' šerif je požurio s uhićenjem i uhapsio Georga Stinneya. Obje djevojčice umrle su od ozlijeda glave. Prema patologu,ubijene su predmetom veličine čekića. Nisu seksualno napadnute,himen je bio netaknut,ali nađene su masnice na području genitalija kod starije djevojčice.
2. ISTRAGA
George Stinney uhapšen je sa bratom Johnnyem. Johnny je uskoro pušten,a George je zadržan te nije smio vidjeti roditelje do suđenja i presude. Policajac koji ga je priveo rekao je da je George priznao zločin i odveo ga do mjesta gdje se nalazio komadić oružja. Ne postoji pisana izjava koju je potpisao George. George je u školi često upadao u tučnjave,a prilikom jedne svađe izgrebao je djevojčicu nožem. Ovaj događaj pamti i Stinnyeva učiteljica iz sedmog razreda,inače crnkinja. Aime Stinney Ruffner,bjelkinja koja se sjeća Stinneya iz školskih dana,pričala je kako je Stinney prijetio njoj i njenoj prijateljici da će ih ubiti samo dan prije ubojstva te da je bio poznat kao nasilnik.Nakon njegova uhićenja,George Stinney Sr. dobio je otkaz te su morali napustiti kuću koju im je na korištenje dao kolega Stinneya Sr. Obitelj se bojala za vlastitu sigurnost. Georga nisu vidjeli prije suđenja. Nije imao podršku tokom 81 dana u zatvoru i na suđenju.,nalazio se u zatvoru udaljenom 50 km od kuće radi mogućnosti linča. Stinney je ispitivan sam,bez roditelja i odvjetnika,čime je prekršen tzv. Šesti amandman,odnosno pravo na odvjetnika tokom ispitivanja.
3. SUĐENJE
Cijeli proces protiv Stinneya,uključujući i odabir porote,trajao je jedan dan. Stinneyev odvjetnik bio je Charles Powden. Powden nije izazvao policajce koji su tvrdili da je Stinney priznao zločin,unatoč tome što je ta tvrdnja bila jedini dokaz, niti tužitelja koji je prezentirao dvije različite varijante događaja u Stinneyvoj verziji. U jednoj su Stinneya dvije djevojčice napale pa ih je ubio u samoobrani. U drugoj je slijedio djevojčice,napavši prvo Mary Emmu Thames a potom i Betty June. Nije bilo fizičkog dokaza da je Stinney doista ubojica. Stinneyevu porotu činili su sami bijelci. Više od 1000 ljudi,no nijedan crnac u sudnici. Svjedočili su i liječnici koji su obavili pregled na tijelima djevojčica. Sud je dozvolio i navode o mogućem silovanju,unatoč činjenici da nije bilo dokaza o tome u liječničkim nalazima. Stinneyev odvjetnik nije zvao nijednog svjedoka,niti je ispitivao svjedoke tužitelja te nije ponudio ni malo obrane. Sudska prezentacija trajala je 2 i pol sata. Porota je tada uzela stanku od nekoliko minuta,te uskoro donijela presudu da je Stinney kriv. Sudac je Stinneya osudio na smrt električnom stolicom. Ne postoji prijepis suđenja,kao ni podaci o uloženoj žalbi. Stinneyeva obitelj i crkve apelirali su čak i guverneru Olinu D. Johnsonu da pomogne dječaku bar zbog njegove dobi. Ostali su apelirali da dozvoli izvršenje smaknuća,što je i učinio. Jedan od tih apela tvrdio je da je Stinney prvo ubio mlađu djevojčicu kako bi silovao stariju. Potom je ubio stariju i silovao mrtvo tijelo. Dvadeset minuta kasnije,vratio se kako bi je ponovno silovao,no tijelo je bilo prehladno. Te tvrdnje nisu potvrđene medicinskim ispitivanjem. Između vremena uhićenja i egzekucije,Georgeovi roditelji vidjeli su ga samo jednom,dok je bio u zatvoru Columbia.
4. SMAKNUĆE
Egzekucija Georga Stinneya održala se u popravnom domu Columbia 16.lipnja 1944. u 7:30 sati.Visok svega 155 cm i težak 40 kg,Stinney je bio tako malen u usporedbi sa ostalim odraslim zatvorenicima da su policajci imali poteškoća dok su ga smještali pod okvir elektroda. Maska prilagođena odraslima nije mu pristajala.,pri prvom udaru 2400 V,maska je spala s dječakova lica. Četiri minute kasnije,George Stinney Jr. proglašen je mrtvim. Od dana ubojstva do dana smaknuća prošla su 83 dana.
5. PONOVNO OTVARANJE SLUČAJA
2004. George Frierson,lokalni povjesničar koji je odrastao u Alcolu,počeo je istraživati slučaj nakon što je pročitao novinski članak o tome. Odvjetnici Steve Mackenzie i Matt Burgess čuli su za njegov rad i pokazali interes. Novi dokazi,predočeni u siječnju 2014 na saslušanju,uključivali su svjedočenje Stinneyeve rođakinje,koja je tvrdila da je u vrijeme ubojstava George Jr. bio s njom. U suštini,Francis Batson,koji je izvukao djevojčice iz močvare,izjavio je kako tamo nije bilo tragova krvi,predlažući da su djevojčice tek nakon smrti tamo odbačene. Stinneyev cimer u ćeliji tvrdio je da je Stinney pričao kako su ga prisilili da prizna zločin,te je vjerovao da je dječak nevin.Sutkinja koja je vodila novo suđenje posthumno je oslobodila dječaka,vodeći se za time da je prekršen Šesti amandman. Članovi obitelji žrtava zločina bile su razočarani presudom. Rekli su da,unatoč neznanju da je dječak imao 14 godina u vrijeme smaknuća,nikada nisu posumnjali u njegovu krivicu. Nećakinja Betty Binnicker,koja je godinama istraživala slučaj,tvrdila je da ljudi koji su čitali članak o smaknuću ne znaju istinu. Također,1990. nećakinju je nazvao policajac koji je uhitio dječaka te joj je rekao da ne vjeruje pričama da Stinney nije kriv. Čovjek koji se na novom suđenju borio protiv države bio je Ernest A. Finney III. On je sin Ernesta Finneya Jr.,čovjeka koji je bio prvi Afro-Amerikanac i ujedno sudac crne kože od rekonstrukcije.
**** ZANIMLJIVOSTI + ****
David Stoute bazirao je svoj prvi roman 'Carolina skeletors' (1988) na ovom slučaju. 1989. osvojio je nagradu Edgar Allan Poe za najbolji prvi roman. Stoute u knjizi tvrdi da je Stinney,u knjizi nazvan Linus Bragg,bio nevin. Radnja se vrti oko fiktivnog Stinneyevog/Braggovog nećaka,koji godinama kasnije otkriva istinu. 1991. roman je adaptiran kao istoimeni film režisera Johna Ermana. Kenny Blank glumio je Stinneya/Bragga,a Lou Gosett Jr. glumio je Stinneyevog/Braggovog mlađeg brata Jamesa. U veljači 2014,još jedan film o Stinneyevom slučaju planirao je Pleroma Studios,producent je bio Ray Brown a redatelj Charles Burnett.
Primjedbe
Objavi komentar