KAKO SAM PREŽIVJELA NASILJE U ŠKOLI

1.OSNOVNA ŠKOLA

Kada sam krenula u osnovnu školu moja je obitelj bila u lošoj financijskoj situaciji. Zbog toga sam nosila 'lošiju' odjeću a tako i staru torbu. Meni nije bilo važno je li torba nova ili stara, bilo je važno da je uopće imam. No,djeca s kojom sam išla u razred bila su već u dobi od 7 godina pravi razmaženi snobovi, djecu poput mene isključivali su iz društva. I dan danas se pitam je li moguće da su mene smatrali krivom što ne mogu nositi najnovije Nikeice, supercool Benetton majice i sl. Određene osobe već su u prvom razredu pokazale da mi 'nije mjesto u tom razredu'. Primjerice, dječak s kojim sam sjedila zašarao mi knjige. Kada sam ga ja u šali 'druknula' laktom on je viknuo :'Fuj'! Moja dječja glavica nikako nije mogla shvatiti zašto sam ja 'fuj'. Ipak sam brzo zaboravila na to, kao i svako dijete. 
U drugom razredu sjedila bi svaki odmor za klupom pitajući se zašto se ja ne mogu igrati lovice ili gumi-gumi s djevojčicama iz razreda. Što sam im mogla skriviti kad ionako nijedna ne priča samnom? Bilo mi je neshvatljivo. 
Primjerice,kada bi se razred slikao, meni je bilo muka. Svi bi bili sretni,nasmijani,zagrljeni,dok bi ja postrance stajala sama. Tek sam u trećem razredu stekla 'prijateljicu'. Družile smo se pune 4 godine. U tom periodu sam nekako uživala, jer više nisam bila sama.
Kad smo stigli u 7. razred krenuo je pravi pakao. Kad bi prolazila školskim hodnikom za mnom bi se čuli uzvici ' sida,kuga,sirela'. Propadala sam u zemlju od srama, pogotovo zato što sam imala simpatije u školi, kao i svaka teensica. Dok su me drugi dečki odmjeravali od glave do pete, ovi iz razreda su me mučili i tretirali kao zadnje smeće. Ja sam šutjela i trpjela,iako sam se iz dana u dan osjećala sve gore. Koliko god sam se nadala da će do tad prestati, toliko sam brzo shvatila da to neće prestati sve dok ne završim tu školu.Osjećala sam se kao najružnije stvorenje na svijetu u glavi su mi odzvanjale riječi ' nijedan dečko te ne želi,ružna si'. U 8. razredu sam bila ozbiljno psihički 'načeta', s 14 godina počela sam razmišljati o suicidu. Dan danas ne znam što me spriječilo da to učinim,vjerojatno dragi Bog. Zadnjeg dana u toj školi 'elitni' 8.c se rastao u suzama. Tj. rastali se snobovi u suzama. Bog zna kako sam bila sretna s činjenicom da se više ne moram vratiti u tu ustanovu.

2.SREDNJA ŠKOLA

Nakon osam godina muke, upisala sam srednju medicinsku školu. Bila sam istinski sretna jer sam mislila da je to nov početak, ono, napokon ću upoznati nove ljude,steći prijatelje. Sreća mi nije dugo trajala hehe. Kad sam na popisu primljenih ugledala dotičnu V.L. smučilo mi se. Dotična me mrzila od prvog razreda osnovne, tako da sam znala da sam nadrapala. A kad sam na prozivci čula da ide u A razred kao i ja, htjela sam umrijeti. Unaprijed sam znala da će nahuškati ekipicu protiv mene. Tako je i bilo. Najtužnije je bilo što nitko nije znao moju priču,ali svi su me osuđivali i to bez ikakvog razloga. Barem sam to doživljavala kao osudu,ne znam kako da to opišem. Prvih tjedan dva sve je bilo super. A onda je počela tortura. Gađali su me papirićima, učenica B.B. na ploči je ispisala moje ime i uz njega riječ 'uljez'. Suze su me zapekle u očima, ali zadržala sam ih. Nisam željela da vide da su me slomili. Sjećam se jedne bolne situacije. U to vrijeme ja sam se zaljubila u učenika kojeg je bio glas da je najzgodniji u školi. On je,naravno imao curu (B.B.). Svaki odmor ja bi stajala na terasi i gledala u njega kao hipnotizirana. Netko je to vidio i odlučio se ' našaliti'. Prilikom izlaska iz učionice, taj dečko me zaustavio i predstavio se. Predstavila sam se i ja njemu, ali kad sam iza sebe čula smijeh jedne učenice iz mog razreda,skužila sam priču. Sva u suzama sam pobjegla doma. Ni to nije bilo najgore. Teta čistačica koja je vidjela što mi rade, sve je prijavila mojoj razrednici. Na žalost,sve je postalo još gore. Jednom prilikom,pod satom anatomije, V.L. mi je ZAPALILA kosu,znači ispred profesorice. Bila sam u totalnom šoku i zvala sam staru da me pokupi. Razrednica je saznala tko je 'krivac'. Žalosno je što ta curica uopće nije bila kriva. V.L. jednostavno ju je natjerala da prizna. Tada sam donijela odluku da se ispišem i nikada nisam zažalila. 

3. NOVA SREDINA

Upisala sam se u srednju trgovačku školu. I dospjela u 1.F. Razred je slovio za najgori u školi. Tamo su bile dvije učenice koje me nisu mogle smisliti,a nisu me uopće ni poznavale.Imala sam frendicu s kojom sam se stalno družila,a i upoznala sam super dečka s kojim sam i danas. Jednom sam se pojadala dečku o tome što mi rade. On je želio doći do škole da me zaštiti ali sam ga ja spriječila. Usprkos tome,poslao je poruku tim curama i odma drugi dan završila sam kod pedagogice. Ja sam skoro ispala kriva za sve,a bila sam žrtva. Po pedagogici,Belindi, trebala sam šutjeti i trpiti uvrede i prijetnje. Počele su kolati priče da sam trudna,bla bla. A ja sam doma ležala 2 tjedna bolesna. Kad sam se vratila, u školi sam bila doslovce 10 minuta. Kad sam čula uzvike 'Trudnica' na školskom hodniku morala sam izaći van. Tada sam počela pušiti, markirati.... Skoro sam pala godinu,ali uz pomoć svojih roditelja i profesora uspjela sam i prošla s vrlo dobrim. 1.F se na kraju rasformirao, a ja sam završila u genijalnom razredu s genijalnim ljudekima koji mi i dan danas užasno falee :) 

4.PORUKA ŽRTVAMA

Danas kad se osvrnem na to, shvaćam da vrijedi ona stara' što te ne ubije,ojača te'. Ja sam preživjela,ali neki jednostavno nisu dovoljno jaki i hrabri, pa dižu ruku na sebe. Ne činite to, dignite glas protiv nasilja,nemojte šutjeti. Budite jaki,potražite pomoć,bilo roditelja,bilo liječnika. Ne dajte da budu jači od vas. Borite se i zapamtite : Vi vrijedite, više nego što možete zamisliti!

5. PORUKA NASILNICIMA

Ja ne znam što vas navodi da nekog uništavate, ponižavate i vrijeđate. Ja ne znam zašto svoje frustracije i probleme liječite na nedužnima. Zašto vi bogati i mi siromašni ne bi mogli biti frendovi? Ionako smo ispod kože svi isti. Prošla su vremena kad smo bili 1. i 2. stalež. Trgnite se, živite i pustite druge da žive! :)