MOJE ISKUSTVO S PARANORMALNIM
Nikada neću zaboraviti dan kada sam se s dečkom uselila u naš novi stan. Bilo je prohladno i kad smo konačno sve složili i smjestili si već je pao mrak. On je ujutro išao raditi,a ja sam kuhala kavu i planirala otići do roditelja po još neke sitnice. Zapalila sam cigaretu i s lončićem tople kave zavukla se u krevet. Nešto kasnije već sam otišla do roditelja i pokupila potrebne stvari. Kada sam došla kući, skuhala sam dečku ručak i zavalila se u fotelju. Vraški sam se ugodno osjećala. No to je bio tek prvi dan.
Već slijedeće jutro,kada sam stala pod tuš, imala sam onaj osjećaj da me netko gleda.
Ludo,pomislih pa ja sam sama,on već odavno radi. Izašla sam iz kade i pristavila si kavu te ponovo otišla pod deku. No,cijelo vrijeme osjećala sam kao da netko sjedi na krevetu samnom,iako sam bila sama samcata. Pomislila sam da je uzrok tome što sam navikla imati punu kuću,pa se teško privikavam na samoću. Popivši kavu, pogasila sam sva svjetla i ( bilo je 5 ujutro) i dvaput provjerila je li doista sve pogašeno. Otišla sam kod roditelja jer sam se stvarno nelagodno osjećala. No i dalje sam mislila da će to sve proći.
Kada sam u podne otključala vrata stana dočekao me šok. Svjetla su gorjela u sobi,hodniku,kupaonici i kuhinji. A ja 100% sigurna da sam ih ugasila?! Sva u panici,zovem dečka i urlam na mobitel : 'Netko nam je bio u stanu!'. Pita on : 'Kak to misliš'?, a ja izbezumljeno vrištim : 'Pa jutros sam pogasila sva svjetla i sad dođem i svjetla popaljena!'
I pričamo i uspjem se sabrati i skuham ručak. I dođe dečko doma i pita me šta je samnom,da tko bi ušao u stan. Nisam mogla odgovorit. Kad sam već gotovo utonula u san,ponovno šok. Osjećam miris jagoda i neku prisutnost. Budim dečka i on ništa ne primjećuje, smirim se i zaspim. Dan- dva kasnije, večeramo i spremamo se u krevet. Ležimo i gledamo telku,kad ono duuum! Prozor se zatvorio sam od sebe. Dečko i ja se gledamo i pokušavamo shvatit šta bi to moglo biti. No ništa racionalno nam ne pada na pamet.I opet tri dana mira. Četvrti dan, odlučih snimati zvukove u sobi, u nadi da ću uhvatiti EVP. I sjedim ja na krevetu i oko mene tišina. Nakon 10 minuta isključujem diktafon i preslušavam snimku. Jasno čujem ženski uzdah,korake i buku kao da netko sprema posuđe. Pomislih,'WTF pa sama sam u stanu'. I pokažem ja snimku dečku a on ne vjeruje kaže susjedi lupaju. I tako prođe i taj dan. Zadnji dan u tom stanu pamtit ću dugo. Sjedila sam uvečer u sobi, dok je dečko bio u dućanu. Gledala sam telku. I tada sam, krajičkom oka, uhvatila sjenu u kutu pored kreveta. Baš je tada naletio dečko i potvrdio da je i on nešto vidio ali da ne može vjerovat.
Spakirali smo se i napustili stan. Kada sam stigla k roditeljima odlučila sam pročačkati po internetu u nadi da ću naći nešto o prijašnjoj vlasnici. Ono što sam otkrila,šokiralo me. Vlasnica,na čije ime su dolazili računi, bila je mrtva godinama. Tek tada sam shvatila što su značile slike na ulaznim vratima koje su tvorile križ. Vjerojatno su to napravili naši prethodnici u nadi da će otjerati duha. Dan danas ne znamo tko je u tom stanu, no nadam se da nisu doživjeli našu priču.
Već slijedeće jutro,kada sam stala pod tuš, imala sam onaj osjećaj da me netko gleda.
Ludo,pomislih pa ja sam sama,on već odavno radi. Izašla sam iz kade i pristavila si kavu te ponovo otišla pod deku. No,cijelo vrijeme osjećala sam kao da netko sjedi na krevetu samnom,iako sam bila sama samcata. Pomislila sam da je uzrok tome što sam navikla imati punu kuću,pa se teško privikavam na samoću. Popivši kavu, pogasila sam sva svjetla i ( bilo je 5 ujutro) i dvaput provjerila je li doista sve pogašeno. Otišla sam kod roditelja jer sam se stvarno nelagodno osjećala. No i dalje sam mislila da će to sve proći.
Kada sam u podne otključala vrata stana dočekao me šok. Svjetla su gorjela u sobi,hodniku,kupaonici i kuhinji. A ja 100% sigurna da sam ih ugasila?! Sva u panici,zovem dečka i urlam na mobitel : 'Netko nam je bio u stanu!'. Pita on : 'Kak to misliš'?, a ja izbezumljeno vrištim : 'Pa jutros sam pogasila sva svjetla i sad dođem i svjetla popaljena!'
I pričamo i uspjem se sabrati i skuham ručak. I dođe dečko doma i pita me šta je samnom,da tko bi ušao u stan. Nisam mogla odgovorit. Kad sam već gotovo utonula u san,ponovno šok. Osjećam miris jagoda i neku prisutnost. Budim dečka i on ništa ne primjećuje, smirim se i zaspim. Dan- dva kasnije, večeramo i spremamo se u krevet. Ležimo i gledamo telku,kad ono duuum! Prozor se zatvorio sam od sebe. Dečko i ja se gledamo i pokušavamo shvatit šta bi to moglo biti. No ništa racionalno nam ne pada na pamet.I opet tri dana mira. Četvrti dan, odlučih snimati zvukove u sobi, u nadi da ću uhvatiti EVP. I sjedim ja na krevetu i oko mene tišina. Nakon 10 minuta isključujem diktafon i preslušavam snimku. Jasno čujem ženski uzdah,korake i buku kao da netko sprema posuđe. Pomislih,'WTF pa sama sam u stanu'. I pokažem ja snimku dečku a on ne vjeruje kaže susjedi lupaju. I tako prođe i taj dan. Zadnji dan u tom stanu pamtit ću dugo. Sjedila sam uvečer u sobi, dok je dečko bio u dućanu. Gledala sam telku. I tada sam, krajičkom oka, uhvatila sjenu u kutu pored kreveta. Baš je tada naletio dečko i potvrdio da je i on nešto vidio ali da ne može vjerovat.
Spakirali smo se i napustili stan. Kada sam stigla k roditeljima odlučila sam pročačkati po internetu u nadi da ću naći nešto o prijašnjoj vlasnici. Ono što sam otkrila,šokiralo me. Vlasnica,na čije ime su dolazili računi, bila je mrtva godinama. Tek tada sam shvatila što su značile slike na ulaznim vratima koje su tvorile križ. Vjerojatno su to napravili naši prethodnici u nadi da će otjerati duha. Dan danas ne znamo tko je u tom stanu, no nadam se da nisu doživjeli našu priču.
Primjedbe
Objavi komentar