NATASCHA KAMPUSCH
Natascha Maria Kampusch rođena je 17.veljače 1988. Odgajala ju je majka Brigitta Sirny i otac Ludvig Koch u Vienni,Austrija. Ima dvije odrasle sestre i pet nećakinja i nećaka.Briggitta i Ludvig razveli su se dok je Natascha još bila mala,nedugo nakon njene otmice.Natascha je provodila vrijeme s oba roditelja i vratila se kući majci s praznika,dan prije no što je oteta.
02.ožujka 1998. 10-godišnja Natascha napustila je obiteljsku kuću i uputila se u školu. No nikada nije došla ni do škole ni do kuće. 12-godišnja svjedokinja tvrdila je da je vidjela kako Nataschu guraju u kombi dva muškarca. Natascha nikad nije potvrdila da je još netko bio upleten u otmicu. Masovna policijska potraga je uslijedila. Ispitano je 776 mini-kombija,uključujući i onaj Wolfganga Priklopila,koji je živio pola sata udaljenosti od Vienne.Tvrdio je da je na dan otmice bio sam kod kuće. Tvrdio je da kombi koristi poslovno,za građevinske poslove. Policiju je taj odgovor zadovoljio. Policija je počela sumnjati na francuskog ubojicu i silovatelja Michela Fournireta. Kako je Natascha kod sebe imala putovnicu,policijska potraga proširila se i na druge zemlje. Pojavile su se i špekulacije da je sama Nataschina majka upletena u otmicu,što je samo otežalo situaciju u obitelji. Kroz osam godina zatočeništva,Kampusch je boravila u ćelijici ispod Priklopilove garaže. Ulaz se nalazio iza kupaonskog ormarića. Ćelija je imala samo 5 četvornih metara prostora. Imala je vrata od betona učvršćena čelikom. Soba nije imala prozore ni zvučnu izolaciju. Prvih 6 mjeseci zatočeništva Natascha nije smjela napustiti ćeliju u bilo koje doba dana,a nekoliko godina kasnije ćeliju nije smjela napustiti noću. Kasnije je mogla biti u ostatku kuće,ali noću bi se vratila u ćeliju jer je Priklopil morao raditi. Kasnijih godina Natascha je viđena sama u vrtu,a jedan Priklopilov poznanik pričao je kako je i sam upoznao Nataschu u blizini svog doma,kada ga je Priklopil zvao i došao k njemu kako bi posudio prikolicu. Nakon 18. rođendana Natascha je mogla napustiti kuću s Priklopilom,ali nije smjela bučiti jer je otmičar prijetio da će je ubiti. Otmičar ju je odveo i na skijanje u blizini Vienne. Priznala je da tada nije imala šanse za bijeg. Kako sama Natascha priča,ona i Priklopil ustali bi rano ujutro da zajedno doručkuju. Priklopil joj je dao knjige,pa se Natascha sama podučavala.Prema otmičarevu kolegi,Natascha se doimala sretna. Kako je rekla,nije osjećala da je nešto propustila dok je bila zatočena. Nije pila,nije pušila,nije se družila s lošim društvom. Rekla je i kako nije došla na ovaj svijet da bi bila zatočena i da bi joj život bio uništen. Natascha je smjela gledati televiziju i slušati radio,no slušala je određene radio postaje kako ne bi saznala da se za njom traga. Puno vremena Natascha je provela kuhajući Priklopilu i pospremajući kuću. Priklopil je tukao Nataschu,a znao ju je i izgladnjivati kako ne bi imala snage za bijeg. 17.veljače 2013. Natascha je priznala da ju Priklopil i silovao nekoliko puta. Priklopil ju je upozorio da je kuća osigurana eksplozivom i da će sve otići u zrak pokuša li pobjeći. Tvrdio je i da nosi pištolj i da bi ubio nju i susjede ako bi pokušala pobjeći. Natascha je maštala da će otmičaru odrubiti glavu sjekirom,no odagnala je takve misli. Natascha je pokušala raditi buku bacajući boce vode u zid. Pričala je i da je na putovanjima s otmičarem pokušavala privući pažnju,no bezuspješno. 18-godišnja Natascha pojavila se 23.kolovoza 2006. Čistila je i usisavala otmičarev kombi u vrtu. Oko 12:53h Priklopilu je zazvonio mobitel.Zbog zvuka usisavača Priklopil se povukao prema kući. Natascha je ostavila uključen usisavač i otrčala,a prema tvrdnji pozivatelja Priklopil je normalno završio razgovor,ne primjetivši Nataschin bijeg. Natascha je trčala 200m kroz vrtove i ulice. Tražila je prolaznike da zovu policiju,no nitko je nije doživljavao. Nakon 5 minuta, Natascha je došla do kuće Inge T. koja je saslušala djevojku i pozvala policiju. Policija je stigla i Nataschu odvela u postaju. Identificirana je po ožiljku,putovnici i DNA testovima. Djevojka je težila samo 48 kg,gotovo jednake težine kao i kad je oteta. Narasla je svega 15cm. Policajka koja je prva pričala s Nataschom bila je začuđena njenom inteligencijom. Priklopil je saznao da ga traži policija te se bacio pod vlak,potvrdivši riječi koje je izrekao Nataschi,da ga neće uloviti živog.
Nakon bijega Natascha je u jednom intervjuu izjavila da žali otmičara te da je on jedna jadna duša. Unatoč tome što ju je držao zatočenu 8 godina Natascha je plakala kad je čula za njegovu smrt,a u mrtvačnici je čak zapalila svijeću. Ipak,uvijek ga je nazivala zločincem. Novinari su smatrali da Natascha boluje od Stockholmovog sindroma,odnosno da gaji osjećaje prema otmičaru. No Natascha je te tvrdnje opovrgnula.
Danas Natascha posjeduje kuću u kojoj je bila zatočena. Kako je rekla,mora plaćati račune za kuću u kojoj nije željela živjeti. Zabilježeno je da je Natascha Priklopilovu kuću kupila kako bi je zaštitila od vandala i rušenja;zabilježeno je i da je kuću posjećivala i nakon bijega. Kada se obilježavala treća godišnjica bijega,otkriveno je da je Natascha stalni posjetitelj i da čisti kuću kako bi se uselila u nju. Od 2009. živi u centru Vienne. U siječnju 2010. Natascha je rekla kako je sačuvala kuću jer je ona bila velik dio života u njenim godinama formiranja.Rekla je i da bi popunila ćeliju,ako bi prodala kuću. Potvrdila je da to nikada neće biti muzej posvećen godinama života koje je tamo izgubila. Iako kuću nije prodala,Natascha je svoju ćelijicu ipak popunila.
Natascha Kampusch
Wolfgang Priklopil
02.ožujka 1998. 10-godišnja Natascha napustila je obiteljsku kuću i uputila se u školu. No nikada nije došla ni do škole ni do kuće. 12-godišnja svjedokinja tvrdila je da je vidjela kako Nataschu guraju u kombi dva muškarca. Natascha nikad nije potvrdila da je još netko bio upleten u otmicu. Masovna policijska potraga je uslijedila. Ispitano je 776 mini-kombija,uključujući i onaj Wolfganga Priklopila,koji je živio pola sata udaljenosti od Vienne.Tvrdio je da je na dan otmice bio sam kod kuće. Tvrdio je da kombi koristi poslovno,za građevinske poslove. Policiju je taj odgovor zadovoljio. Policija je počela sumnjati na francuskog ubojicu i silovatelja Michela Fournireta. Kako je Natascha kod sebe imala putovnicu,policijska potraga proširila se i na druge zemlje. Pojavile su se i špekulacije da je sama Nataschina majka upletena u otmicu,što je samo otežalo situaciju u obitelji. Kroz osam godina zatočeništva,Kampusch je boravila u ćelijici ispod Priklopilove garaže. Ulaz se nalazio iza kupaonskog ormarića. Ćelija je imala samo 5 četvornih metara prostora. Imala je vrata od betona učvršćena čelikom. Soba nije imala prozore ni zvučnu izolaciju. Prvih 6 mjeseci zatočeništva Natascha nije smjela napustiti ćeliju u bilo koje doba dana,a nekoliko godina kasnije ćeliju nije smjela napustiti noću. Kasnije je mogla biti u ostatku kuće,ali noću bi se vratila u ćeliju jer je Priklopil morao raditi. Kasnijih godina Natascha je viđena sama u vrtu,a jedan Priklopilov poznanik pričao je kako je i sam upoznao Nataschu u blizini svog doma,kada ga je Priklopil zvao i došao k njemu kako bi posudio prikolicu. Nakon 18. rođendana Natascha je mogla napustiti kuću s Priklopilom,ali nije smjela bučiti jer je otmičar prijetio da će je ubiti. Otmičar ju je odveo i na skijanje u blizini Vienne. Priznala je da tada nije imala šanse za bijeg. Kako sama Natascha priča,ona i Priklopil ustali bi rano ujutro da zajedno doručkuju. Priklopil joj je dao knjige,pa se Natascha sama podučavala.Prema otmičarevu kolegi,Natascha se doimala sretna. Kako je rekla,nije osjećala da je nešto propustila dok je bila zatočena. Nije pila,nije pušila,nije se družila s lošim društvom. Rekla je i kako nije došla na ovaj svijet da bi bila zatočena i da bi joj život bio uništen. Natascha je smjela gledati televiziju i slušati radio,no slušala je određene radio postaje kako ne bi saznala da se za njom traga. Puno vremena Natascha je provela kuhajući Priklopilu i pospremajući kuću. Priklopil je tukao Nataschu,a znao ju je i izgladnjivati kako ne bi imala snage za bijeg. 17.veljače 2013. Natascha je priznala da ju Priklopil i silovao nekoliko puta. Priklopil ju je upozorio da je kuća osigurana eksplozivom i da će sve otići u zrak pokuša li pobjeći. Tvrdio je i da nosi pištolj i da bi ubio nju i susjede ako bi pokušala pobjeći. Natascha je maštala da će otmičaru odrubiti glavu sjekirom,no odagnala je takve misli. Natascha je pokušala raditi buku bacajući boce vode u zid. Pričala je i da je na putovanjima s otmičarem pokušavala privući pažnju,no bezuspješno. 18-godišnja Natascha pojavila se 23.kolovoza 2006. Čistila je i usisavala otmičarev kombi u vrtu. Oko 12:53h Priklopilu je zazvonio mobitel.Zbog zvuka usisavača Priklopil se povukao prema kući. Natascha je ostavila uključen usisavač i otrčala,a prema tvrdnji pozivatelja Priklopil je normalno završio razgovor,ne primjetivši Nataschin bijeg. Natascha je trčala 200m kroz vrtove i ulice. Tražila je prolaznike da zovu policiju,no nitko je nije doživljavao. Nakon 5 minuta, Natascha je došla do kuće Inge T. koja je saslušala djevojku i pozvala policiju. Policija je stigla i Nataschu odvela u postaju. Identificirana je po ožiljku,putovnici i DNA testovima. Djevojka je težila samo 48 kg,gotovo jednake težine kao i kad je oteta. Narasla je svega 15cm. Policajka koja je prva pričala s Nataschom bila je začuđena njenom inteligencijom. Priklopil je saznao da ga traži policija te se bacio pod vlak,potvrdivši riječi koje je izrekao Nataschi,da ga neće uloviti živog.
Nakon bijega Natascha je u jednom intervjuu izjavila da žali otmičara te da je on jedna jadna duša. Unatoč tome što ju je držao zatočenu 8 godina Natascha je plakala kad je čula za njegovu smrt,a u mrtvačnici je čak zapalila svijeću. Ipak,uvijek ga je nazivala zločincem. Novinari su smatrali da Natascha boluje od Stockholmovog sindroma,odnosno da gaji osjećaje prema otmičaru. No Natascha je te tvrdnje opovrgnula.
Danas Natascha posjeduje kuću u kojoj je bila zatočena. Kako je rekla,mora plaćati račune za kuću u kojoj nije željela živjeti. Zabilježeno je da je Natascha Priklopilovu kuću kupila kako bi je zaštitila od vandala i rušenja;zabilježeno je i da je kuću posjećivala i nakon bijega. Kada se obilježavala treća godišnjica bijega,otkriveno je da je Natascha stalni posjetitelj i da čisti kuću kako bi se uselila u nju. Od 2009. živi u centru Vienne. U siječnju 2010. Natascha je rekla kako je sačuvala kuću jer je ona bila velik dio života u njenim godinama formiranja.Rekla je i da bi popunila ćeliju,ako bi prodala kuću. Potvrdila je da to nikada neće biti muzej posvećen godinama života koje je tamo izgubila. Iako kuću nije prodala,Natascha je svoju ćelijicu ipak popunila.
Primjedbe
Objavi komentar