NESTANAK DJECE BEAUMONTOVIH
Troje djece Beaumontovih,Jane ( 9), Arnne (7) i Grant Ellis (4) nestali su s plaže Gleng u Adelaidu,Australija. Njihov slučaj rezultirao je najvećom policijskom potragom u Australiji.Slučaj je do danas ostao neriješen.
Djeca su živjela s roditeljima Jimom i Nancy u Ulici Harding, u predgrađu Australije. Nedaleko od njihova doma nalazila se plaža Gleng na koju su djeca često odlazila. 26.siječnja 1966. djeca su se uputila na petominutni put autobusom do plaže;tako su išli i dan ranije. Najstarija Jane smatrala se dovoljno odraslom da brine o Arnni i Grantu pa se roditelji nisu brinuli. Otišli su iz kuće oko 10h i trebali su se vratiti do 14h. Roditelji su se zabrinuli kad se nisu vratili i oko 19:30h zvali su policiju. Policijska istraga otkrila je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da su djecu vidjeli u blizini plaže,u društvu visokog,plavokosog,atletski građenog muškarca,mršavijeg lica i u srednjim 30-ima. Djeca su se s njim igrala i izgledala su opušteno kao da uživaju. Muškarac i djeca viđeni su kasnije na odlasku s plaže oko 12:15h. Vlasnica trgovine izjavila je kako je Jane Beaumont kupila mesnu pitu s kusurom od 1 funte. Policija je to potvrdila kao dva dokaza da da su djeca bila s nekim iz dva razloga:
- Prodavačica je poznavala djecu,koja nikada ranije nisu kupila mesnu pitu
-Gđa. Beaumont dala je djeci onoliko novaca koliko je dovoljno za autobusnu kartu i nije im dala funtu s napomenom.
Policija je vjerovala da im je funtu dao netko drugi.
Oko 15h djeca su viđena kako hodaju s plaže po cesti Jetty u smjeru svog doma. Svjedok,poštar,poznavao je djecu pa se njegova izjava smatrala činjeničnom. Rekao je da su se djeca zaustavila kako bi ga pozdravila i djelovala su veselo. Policija nije mogla odrediti zašto bi pouzdana djeca kasnila tri sata i djelovala bezbrižno.To je bilo zadnje potvrđeno viđenje djece.Predloženo je da je poštar možda vidio djecu prije podneva,a ne kako je on tvrdio poslijepodne. Gdin. i Gđa. Beaumont svoju su djecu,osobito Jane,opisala kao stidljivu.Za njih,igranje sa strancem nije bilo nalik na njihovu djecu. Istražitelji su imali teoriju da su djeca možda muškarca sretala ranije na plaži pa su mu stoga vjerovala.Jedna primjedba,koja se smatrala tada beznačajnom potvrdila je tu teoriju.
Arnna je rekla svojoj majci da Jane 'ima dečka na plaži'. Gđa.Beaumont mislila je da Arnna priča o dječaku s kojim su se igrali pa tome nije pridavala posebnu pažnju sve do nestanka.
Nekoliko mjeseci kasnije neka žena prijavila je da je u noći nestanka djece u svojoj ulici vidjela muškarca u pratnji dvije djevojčice i dječaka kako ulaze u susjednu kuću za koju je mislila da je prazna. Kasnije je vidjela dječaka kako ide niz ulicu,kada je muškarac potrčao za njim i grubo ga uhvatio. Slijedećeg jutra kuća se ponovno činila praznom i više nije vidjela ni muškarca ni djecu. Policija nije mogla utvrditi zašto žena slučaj nije ranije prijavila.Viđenja djeca prijavljivana su i godinu nakon nestanka.Roditelji su smatrali da njihova djeca više nisu sigurna. Tako su im branili uobičajene odlaske na plažu;ranije generacije slale su klince same na plažu,kao i Beaumontovi.
U slučaj se uključio i Gerard Croiset,poznati policajac i vidovnjak iz Nizozemske. Njegova potraga za djecom pokazala se kao neuspješna.Identificirao je skladište u blizini doma Beaumontovih ( i blizu škole koju su pohađale Arnna i Jane) i tvrdio je da su ondje zakopana tijela djece. Vlasnici imovine koji su bili voljni da iskopaju skladište na temelju tvrdnji vidovnjaka uskoro su se naklonili pritisku javnosti nakon rasta popularnosti skladišta i za 40 000 $ zgrade su srušene. Nikakvi ostatci ni dokazi koji bi povezivali djecu Beaumontovih s tom lokacijom nisu pronađeni. Policija je utvrdila kako je troje djece zajedno nosilo 17 predmeta,odjeću,ručnike,torbe,ali nijedan predmet nije pronađen. 1966. zgrada koju je identificirao Croiset bila je u tijeku djelomičnog rušenja i vlasnici su omogućili potpunu pretragu zgrade. No opet nije pronađen nijedan trag djece.
Dvije godine nakon nestanka roditelji Beaumont primili su dva pisma koje je navodno napisla Jane i još jedan muškarac koji je držao djecu.Omotnice su imale marke iz Dandenonga u Victoriji. Pisma su opisivala ugodno druženje s čovjekom koji ih je držao. Policija je smatrala malo vjerojatnim da su pisma autentična nakon što su ih usporedili s drugim Janinim pismima. Pismo koje je napisao 'Čovjek' koji ih je držao govorilo je da se on smatra ' zaštitnikom' djece i da ih je voljan vratiti roditeljima. U pismu je navedeno i mjesto sastanka. Gđa. i Gdin. Beaumont u pratnji detektiva pošli su na mjesto navedeno u pismu no nitko se nije pojavio. Prošlo je neko vrijeme kad je ponovno stiglo pismo od 'Jane'. Pisalo je da ih je čovjek želio vratiti no kada je vidio policiju osjećao je da su ga Beaumontovi izdali i odlučio je ipak zadržati djecu. Pisma više nisu stizala. 25 godina kasnije otkriveno je da je pisma slao 41-godišnjak,koji je u vrijeme nestanka bio teenager. Čovjek nikad nije stradao zbog dječačke šale.
Beaumontovi su osvojili simpatije Australaca. Nikada nisu optuženi da su nemarni zbog slanja male djece na plažu. Mnogo su godina boravili u kući u Somertone Parku. Gđa. Beaumont nadala se da će joj se djeca vratiti i da bi za njih bilo strašno da ne nađu svoje roditelje u kući. Kasnije su kuću ipak prodali. Beaumontovi su se na koncu razveli. Rekli su da su se pomirili da istina nikada neće biti otkrivena. Bili su zgroženi kada se u novinama 1990. pojavila kompjutorski obrađena slika njihove djece odnosno kako bi oni tada izgledali.
Bilo je još nekoliko slučajeva nestanaka djece u Adelaidu,za koje se smatralo da bi mogli biti povezani s nestankom djece Beaumontovih.
U slučaju se pojavilo i nekoliko mogućih sumnjivaca, Bevan Spencer von Einem,Arthur Brown,James O'Neil i Derek Percy. Nisu nađeni dokazi koji bi ih povezali s djecom Beaumontovih.
Misterij djece Beaumontovih nikada nije riješen.
Jane,Arnna i Grant Beaumont
Djeca su živjela s roditeljima Jimom i Nancy u Ulici Harding, u predgrađu Australije. Nedaleko od njihova doma nalazila se plaža Gleng na koju su djeca često odlazila. 26.siječnja 1966. djeca su se uputila na petominutni put autobusom do plaže;tako su išli i dan ranije. Najstarija Jane smatrala se dovoljno odraslom da brine o Arnni i Grantu pa se roditelji nisu brinuli. Otišli su iz kuće oko 10h i trebali su se vratiti do 14h. Roditelji su se zabrinuli kad se nisu vratili i oko 19:30h zvali su policiju. Policijska istraga otkrila je nekoliko svjedoka koji su potvrdili da su djecu vidjeli u blizini plaže,u društvu visokog,plavokosog,atletski građenog muškarca,mršavijeg lica i u srednjim 30-ima. Djeca su se s njim igrala i izgledala su opušteno kao da uživaju. Muškarac i djeca viđeni su kasnije na odlasku s plaže oko 12:15h. Vlasnica trgovine izjavila je kako je Jane Beaumont kupila mesnu pitu s kusurom od 1 funte. Policija je to potvrdila kao dva dokaza da da su djeca bila s nekim iz dva razloga:
- Prodavačica je poznavala djecu,koja nikada ranije nisu kupila mesnu pitu
-Gđa. Beaumont dala je djeci onoliko novaca koliko je dovoljno za autobusnu kartu i nije im dala funtu s napomenom.
Policija je vjerovala da im je funtu dao netko drugi.
Oko 15h djeca su viđena kako hodaju s plaže po cesti Jetty u smjeru svog doma. Svjedok,poštar,poznavao je djecu pa se njegova izjava smatrala činjeničnom. Rekao je da su se djeca zaustavila kako bi ga pozdravila i djelovala su veselo. Policija nije mogla odrediti zašto bi pouzdana djeca kasnila tri sata i djelovala bezbrižno.To je bilo zadnje potvrđeno viđenje djece.Predloženo je da je poštar možda vidio djecu prije podneva,a ne kako je on tvrdio poslijepodne. Gdin. i Gđa. Beaumont svoju su djecu,osobito Jane,opisala kao stidljivu.Za njih,igranje sa strancem nije bilo nalik na njihovu djecu. Istražitelji su imali teoriju da su djeca možda muškarca sretala ranije na plaži pa su mu stoga vjerovala.Jedna primjedba,koja se smatrala tada beznačajnom potvrdila je tu teoriju.
Arnna je rekla svojoj majci da Jane 'ima dečka na plaži'. Gđa.Beaumont mislila je da Arnna priča o dječaku s kojim su se igrali pa tome nije pridavala posebnu pažnju sve do nestanka.
Nekoliko mjeseci kasnije neka žena prijavila je da je u noći nestanka djece u svojoj ulici vidjela muškarca u pratnji dvije djevojčice i dječaka kako ulaze u susjednu kuću za koju je mislila da je prazna. Kasnije je vidjela dječaka kako ide niz ulicu,kada je muškarac potrčao za njim i grubo ga uhvatio. Slijedećeg jutra kuća se ponovno činila praznom i više nije vidjela ni muškarca ni djecu. Policija nije mogla utvrditi zašto žena slučaj nije ranije prijavila.Viđenja djeca prijavljivana su i godinu nakon nestanka.Roditelji su smatrali da njihova djeca više nisu sigurna. Tako su im branili uobičajene odlaske na plažu;ranije generacije slale su klince same na plažu,kao i Beaumontovi.
U slučaj se uključio i Gerard Croiset,poznati policajac i vidovnjak iz Nizozemske. Njegova potraga za djecom pokazala se kao neuspješna.Identificirao je skladište u blizini doma Beaumontovih ( i blizu škole koju su pohađale Arnna i Jane) i tvrdio je da su ondje zakopana tijela djece. Vlasnici imovine koji su bili voljni da iskopaju skladište na temelju tvrdnji vidovnjaka uskoro su se naklonili pritisku javnosti nakon rasta popularnosti skladišta i za 40 000 $ zgrade su srušene. Nikakvi ostatci ni dokazi koji bi povezivali djecu Beaumontovih s tom lokacijom nisu pronađeni. Policija je utvrdila kako je troje djece zajedno nosilo 17 predmeta,odjeću,ručnike,torbe,ali nijedan predmet nije pronađen. 1966. zgrada koju je identificirao Croiset bila je u tijeku djelomičnog rušenja i vlasnici su omogućili potpunu pretragu zgrade. No opet nije pronađen nijedan trag djece.
Dvije godine nakon nestanka roditelji Beaumont primili su dva pisma koje je navodno napisla Jane i još jedan muškarac koji je držao djecu.Omotnice su imale marke iz Dandenonga u Victoriji. Pisma su opisivala ugodno druženje s čovjekom koji ih je držao. Policija je smatrala malo vjerojatnim da su pisma autentična nakon što su ih usporedili s drugim Janinim pismima. Pismo koje je napisao 'Čovjek' koji ih je držao govorilo je da se on smatra ' zaštitnikom' djece i da ih je voljan vratiti roditeljima. U pismu je navedeno i mjesto sastanka. Gđa. i Gdin. Beaumont u pratnji detektiva pošli su na mjesto navedeno u pismu no nitko se nije pojavio. Prošlo je neko vrijeme kad je ponovno stiglo pismo od 'Jane'. Pisalo je da ih je čovjek želio vratiti no kada je vidio policiju osjećao je da su ga Beaumontovi izdali i odlučio je ipak zadržati djecu. Pisma više nisu stizala. 25 godina kasnije otkriveno je da je pisma slao 41-godišnjak,koji je u vrijeme nestanka bio teenager. Čovjek nikad nije stradao zbog dječačke šale.
Beaumontovi su osvojili simpatije Australaca. Nikada nisu optuženi da su nemarni zbog slanja male djece na plažu. Mnogo su godina boravili u kući u Somertone Parku. Gđa. Beaumont nadala se da će joj se djeca vratiti i da bi za njih bilo strašno da ne nađu svoje roditelje u kući. Kasnije su kuću ipak prodali. Beaumontovi su se na koncu razveli. Rekli su da su se pomirili da istina nikada neće biti otkrivena. Bili su zgroženi kada se u novinama 1990. pojavila kompjutorski obrađena slika njihove djece odnosno kako bi oni tada izgledali.
Bilo je još nekoliko slučajeva nestanaka djece u Adelaidu,za koje se smatralo da bi mogli biti povezani s nestankom djece Beaumontovih.
U slučaju se pojavilo i nekoliko mogućih sumnjivaca, Bevan Spencer von Einem,Arthur Brown,James O'Neil i Derek Percy. Nisu nađeni dokazi koji bi ih povezali s djecom Beaumontovih.
Misterij djece Beaumontovih nikada nije riješen.
Primjedbe
Objavi komentar